1.

     Najveći broj disciplina su tajne discipline, stvorene sa naumom da ograničavaju a ne da oslobađaju. Ne pitajte - Zašto? Budite obazrivi sa - Kako? Zašto - neumitno vodi do paradoksa. Kako - namamljuje vas u klopku vaseljene uzroka i posledica. I jedno i drugo poriču bezgraničnost.

     'Apokrifi sa Arakisa'

     "Taraza ti je rekla, zar ne, da smo do sada potrošili jedanaest ovakvih gola Dankana Ajdaha? Ovaj je dvanaesti."
     Stara časna majka Švangiju govorila je glasom u kome se osećala hotimična ogorčenost, dok se sa trećeg sprata parapeta posmatrala usamljeno dete koje se igralo na ograđenom travnjaku. Blistava podnevna sunčeva svetlost planete Gamu odbijala se od belih zidova dvorišta ispunjavajući prostor ispod njih sjajem, kao da je kakav snop svetlosti bio uperen na mladog golu.
     Potrošili! pomisli časna majka Lusila. Jedva primetno je klimnula, razmišljajući o tome kako su hladno bezdušni bili Švangijuino držanje i izbor reči. Utrošili smo zalihe; pošaljite nam još!
     Po izgledu, dete na travnjaku je moglo imati oko dvanaest standardnih godina, ali spoljašnja pojava je umela da bude varljiva u slučaju gole kod koga još nisu bila probuđena prvotna sećanja. Upravo u tom trenutku dečak podiže pogled prema posmatračima iznad sebe. Bio je čvrste telesne građe, a ispod crne kose nalik na kapu od karakula nazirao se oštar, usredsređen pogled. Žuta sunčeva svetlost ranog proleća bacala je kratke senke na njegova stopala. Koža mu je bila preplanula, no kada je blagim pokretom tela pomerio rub svoga plavog jednodelnog odela, na levom ramenu ukazala se bela put.
     "Ove gole ne samo da su skupe već su i krajnje opasne po nas", reče Švangiju. Glas joj je bio ravan i bezosećajan i utoliko je delovao moćnije. Bio je to glas jedne časne majke instruktora koja se sa visine obraćala akolitki; bio je to glas koji je Lusili stavljao do znanja da je Švangiju jedna od onih koje otvoreno ustaju protiv projekata sa golama.
     Taraza ju je upozorila: "Pokušaće da te pridobije za svoje planove."
     "Jedanaest promašaja je dovoljno", dodade Švangiju.
     Lusila prelete pogledom preko Švangijuinih zboranih crta lica, pomislivši iznenada: Možda ću i ja jednog dana biti stara i smežurana. Isto je tako moguće da ću i sama biti moćnica u Bene Geseritu.
     Švangiju je bila omalena žena sa brojnim belezima starosti, stečenim u izvršavanju poslova Sestrinstva. Iz svojih arhivskih proučavanja Lusila je znala da Švangijuina uobičajena crna odora skriva mršavu figuru, koju je malo ko ikada video osim njenih pomoćnica u oblačenju i muškaraca koji su je oplođavali. Švangijuina usta bila su široka a donja usna stisnuta staračkim borama koje su se poput lepeze skupljale u isturenu bradu. Njeno ophođenje odlikovalo se odsečnošću i osornošću koje su neupućeni često tumačili kao ljutnju. Zapovednica tvrđave Gamu bila je znatno zatvorenija osoba od većine časnih majki.
     Lusila ponovo požele da je upoznata sa čitavim opsegom projekta sa golama. No, Taraza joj je ipak dovoljno jasno ukazala na osnovnu razdeobu: "Švangiju ne treba verovati kada je posredi bezbednost gole."
     "Smatramo da su Tleilaksi sami, na svoju ruku, ubili većinu od prethodnih jedanaest", reče Švangiju. "To bi samo po sebi trebalo da nam nešto govori."
     Prilagođavajući se Švangijuinom držanju, Lusila zauze miran stav gotovo bezosećajnog iščekivanja. "Iako sam mnogo mlađa od tebe, Švangiju, ja sam, takođe, potpuna časna majka." Mogla je gotovo da oseti na sebi Švangijuin napet, netremičan pogled.
     Švangiju je imala prilike da vidi Lusiline holografe, ali u živom obličju ova žena je izazivala još veći nemir. Utiskivačica najboljeg soja, van svake sumnje. Potpuno plave oči, nekorigovane bilo kakvim sočivima, davale su Lusili prodoran izraz koji se slagao sa njenim duguljastim, ovalnim licem. Smaknuta kapuljača crne aba-odore otkrivala je smeđu kosu svezanu u čvrstu baretu koja se stepenasto spuštala niz leđa. Čak ni najuštogljenija odora nije mogla da prikrije Lusiline raskošne grudi. Ona je bila izdanak genetske linije poznate po svojim materinskim svojstvima i već je za Sestrinstvo rodila troje dece, od toga dva deteta sa istim muškarcem. Da - ljupka smeđokosa žena sa bujnim grudima i materinskom nastrojenošću.
     "Vrlo si škrta na rečima", reče Švangiju. "To mi govori da te je Taraza upozorila na mene."
     "Imaš li razloga da veruješ da će ubice pokušati da smaknu i ovog dvanaestog golu?" upita Lusila.
     "Već su pokušali."
     Čudno je koliko je reč 'jeres' često dolazila u svest pri razmišljanju o Švangiji, pomisli Lusila. Da li je moglo biti 'jeresi' među časnim majkama? Činilo se da religiozni prizvuk ove reči odudara od osnovnog duha Bene Geserita. Kako je moglo biti jeretičkih pokreta među osobama udruženim u duboko manipulativnom stavu prema svim religioznim stvarima?
     Lusila prenese pažnju na golu, koji je upravo izvodio niz premeta opisujući čitav krug; zaustavivši se ponovo se zagledao u dva posmatrača na parapetu.
     "Kako samo ljupko to izvodi!" primeti Švangiju podrugljivo. Starački glas nije mogao potpuno da sakrije unutrašnju nasilnost.
     Lusila okrznu pogledom Švangiju. Jeres. Raskolništvo nije bilo prava reč. Pojam protivljenja nije pokrivao ono što se moglo osetiti kod ove starije žene. Posredi je bilo nešto što je moglo da uzdrma Bene Geserit. Pobuna protiv Taraze, protiv Vrhovne časne majke? Nezamislivo! Vrhovne majke bile su odlivci pravljeni u vladarskom kalupu. Jednom, kada je Taraza najpre prihvatila tuđe mišljenje i savet a potom donela odluku na svoju ruku, sestre su bile primorane na poslušnost.
     "Ovo nije vreme za stvaranje novih problema!" reče još jednom Švangiju.
     Bilo je jasno na šta misli. Ljudi iz Raštrkavanja sada su se vraćali, a namere nekih među tim Izgubljenim predstavljale su pretnju po Sestrinstvo. Uvažene naložnice - koliko je taj izraz zvučao slično onom: 'Časne majke!'
     Lusila se odvaži na jedan opitni korak: "Ti, dakle, misliš da bi trebalo da se usredsredimo na problem Uvaženih Naložnica iz Raštrkavanja?"
     "Usredsredimo? Ha! One ne poseduju naše moći. Ne pokazuju dovoljno razboritosti. Nisu vične upotrebi melanža. To je, upravo, ono što one žele od nas, naše znanje o začinu."
     "Možda", složi se Lusila. Nije htela da prihvati ovo zdravo za gotovo.
     "Vrhovna majka Taraza izgubila je pamet uzaludno trošeći vreme sa ovim bezvrednim golom", dodade Švangiju.
     Lusila oćuta. Projekat sa golom neumitno je već dirnuo u staru ranu Sestrinstva. Mogućnost, makar i veoma daleka, da bi mogle da stvore još jednog Kvizac Haderaha pokretala je talase ljutitog straha širom njihovih redova. Pačati se sa crvolikim ostacima Tiranina? To je bilo kranje opasno.
     "Nikada ne bi trebalo da pošaljemo tog golu na Rakis", promrmlja Švangiju. "Neka usnuli crvi počivaju."
     Lusila ponovo obrati pažnju na dečaka golu. On je, u međuvremenu, okrenuo leđa visokom parapetu na kome su stajale dve časne majke, ali je nešto u njegovom držanju govorilo da zna da raspravljaju o njemu i da sada iščekuje njihovu reakciju.
     "Bez sumnje shvataš da si pozvana ovamo dok je on još sasvim mlad", reče Švangiju.
     "Nikada još nisam čula da je na nekom tako mladom vršeno duboko utiskivanje", saglasi se Lusila. U njenom tonu bilo je ponešto od blagog samopodsmevanja; znala je da će to Švangiju osetiti i pogrešno protumačiti. Veština proizvođenja željenog efekta i sve što je nužno išlo s tim, bilo je ono što bi se moglo nazvati naizrazitijom osobenošću Bena Geserita. Upotrebi ljubav ali izbegni je - to sad sigurno misli Švangiju. Analitičarke Sestrinstva znale su korene ljubavi. Istraživale su to još u prilično ranom razdoblju istorije Reda, ali se nikada nisu usudile da je iskoriste kod onih na koje su uticale. Dopusti ljubav ali čuvaj je se, bilo je pravilo. Znaj da ona leži duboko unutar čovekovog genetskog sklopa, bezbednosne mreže koja osigurava produžavanje vrste. Valja je koristiti kada je neophodno, utiskujući odabrane pojedince (ponekad jedne na druge) za ciljeve Sestrinstva, uz saznanje da će takvi pojedinci biti spregnuti moćnim sponama teško pristupačnim površnom pogledu. Neki sa strane mogu da opaze takve veze i sagledaju posledice, ali povezani će uvek igrati prema nesvesnoj muzici.
     "Nisam htela da kažem da je greška izvršiti Utiskivanje kod njega", napomenu Švangiju, pogrešno protumačivši Lusilino ćutanje.
     "Činimo ono što nam je naređeno", reče Lusila prekorno. Neka Švangiju misli o tome što joj je volja.
     "Ti, dakle, nisi protiv slanja ovog gole na Rakis", upita Švangiju. "Pitam se da li bi istrajala u takvoj slepoj poslušnosti kada bi znala potpunu istinu?"
     Lusila duboko uzdahnu. Da li je ovo bila prilika da sazna sve o projektu sa golama Dankana Ajdaha?
     "Na Rakisu postoji jedna devojčica po imenu Šeana Bruf", nastavi Švangiju. "U stanju je da kontroliše džinovske crve."
     Lusila se potrudi da prikrije svoju zainteresovanost. Džinovski crvi. Ne Šai-hulud. Džinovski crvi. Peščani jahač koga je Tiranin predskazao konačno se pojavio.
     "Nikad ne govorim u prazno", dodade Švangiju pošto je Lusila nastavila da ćuti.
     Doista ne, pomisli Lusila. No, ti nazivaš stvar njenom opisnom oznakom, a ne imenom njenog mističnog značenja. Džinovski crvi. Pri tom zapravo misliš na Tiranina, Leta II, čiji beskrajni san kao biser svesti živi u svakom od tih crva. Ili smo, barem, navedeni da verujemo u to.
     Švangiju pokaza pokretom glave prema dečaku na travnjaku ispod njih. "Misliš li da će njihov gola biti sposoban da utiče na devojčicu koja kontroliše crve?"
     "Najzad se otkrivamo", pomisli Lusila. Ali samo reče: "Ne osećam nikakvu potrebu da odgovorim na to pitanje."
     "Baš si oprezna", primeti Švangiju.
     Lusila se pogrbi a onda protegnu. Oprezna? Da, zaista! Taraza ju je upozorila: "Što se tiče Švangiju, moraš delati krajnje oprezno ali hitro. Imamo na raspolaganju veoma usku vremensku marginu u kojoj možemo uspeti."
     Ali u čemu? - pitala se Lusila. Ona pogleda sa strane Švangiju. "Ne shvatam kako su Tleilaksi uspeli da ubiju jedanaest gola. Kako su mogli da probiju našu odbranu?"
     "Sada imamo bašara", reče Švangiju. Ton njenog glasa govorio je da ni sama ne veruje u to.
     Vrhovna majka Taraza joj je rekla: "Ti si Utiskivačica, Lusila. Kada dođeš na Gamu shvatićeš jedan deo plana. No, za izvršenje tvog zadatka nije neophodno da ti bude poznata čitava zamisao."
     "Pomisli na troškove!" uzviknu Švangiju besno gledajući u pravcu gole koji je sada čučao, čupkajući busenje trave.
     Lusila je znala da troškovi nisu bitni. Otvoreno priznanje neuspeha bilo je mnogo važnije. Sestrinstvo nikako nije smelo da prizna da je u stanju da pogreši. Ali činjenica da je Utiskivačica pozvana vrlo rano - bila je bitna. Taraza je znala da će Utiskivačica to shvatiti i prepoznati deo plana.
     Švangiju koščatom rukom pokaza na dete koje se ponovo vratilo svojoj usamljeničkoj igri, trčeći i izvodeći telesne vežbe na travi.
     "Politika", reče kratko.
     Nema sumnje da je u jezgru Švangijuine jeresi ležala politika Sestrinstva, pomisli Lusila. Delikatnost unutrašnjih razmirica mogla se izvesti iz činjenice da je Švangiju bila naimenovana za zapovednicu tvrđave Gamu. Taraza je odbijala da postavlja na sporedne dužnosti one koji su joj se suprotstavljali.
     Švangiju se okrenu i pogleda pravo u Lusilu. Bilo je rečeno dovoljno toga. Dovoljno se čulo i bilo provereno umovima uvežbanim da dejstvuju na nivou svesti Bene Geserita. Kapitol je uz krajnju brižljivost odabrao Lusilu.
     Lusila je osetila kako je starija žena pažljivo ispituje, ali ne dopusti da to dotakne ono duboko osećanje svrhovitosti na koje se svaka časna majka mogla osloniti u trenucima izuzetnih pritisaka. Evo. Neka me gleda do mile volje. Lusila se okrenu i podesi usta u blag osmeh, prelazeći pogledom preko slemena krova naspram njih.
     Tamo se ukazao neki uniformisan čovek, naoružan teškim laserskim pištoljem. Uputio je kratak pogled prema časnim majkama, a potom usredsredio pažnju na dete ispod njih.
     "Ko je ono?" upita Lusila.
     "Patrin, bašarev najpouzdaniji pomoćnik. Priča se da je on samo bašarov posilni, ali treba biti slep i glup pa poverovati u to."
     Lusila pažljivo osmotri čoveka preko puta njih. To je, dakle, bio Patrin. Domorodac sa Gamua, rekla joj je Taraza. Lično ga je bašar odabrao za ovaj zadatak. Bio je mršav i plav, sada već u dobu prestarom za vojničku službu. Ipak, kada su bašara opozvali iz penzije, on je zahtevao da mu Patrin bude desna ruka u vršenju ove dužnosti.
     Švangiju je zapazila kako je Lusila prenela pažnju sa Patrina na golu sa izrazom stvarne zabrinutosti. Da, ako je bašar bio pozvan da čuva ovu Tvrđavu, onda je goli pretila izuzetna opasnost.
     Lusila prozbori u iznenadnom čuđenju. "Pa... on je..."
     "Po naredbama Milesa Tega", reče Švangiju, izrekavši bašarovo ime. "Sva ova golina igra je, zapravo, trening. Mišići se moraju pripremiti za dan kada će biti ponovo vraćen vlastitom biću."
     "Ono što on tamo izvodi nije prosta vežba", primeti Lusila. Osetila je kako joj mišići simpatetički reaguju na zapamćene vežbe iz vremena njene obuke.
     "Ovom goli uskraćujemo jedino arcanu Sestrinstva", objasni Švaniju. "Gotovo sve ostalo u našem skladištu znanja može da bude njegovo." Ton glasa govorio je da ona to do kraja osuđuje.
     "Niko, sigurno, ne veruje da bi ovaj gola mogao postati novi Kvizac Haderah", primeti Lusila.
     Švangiju samo slegnu ramenima.
     Lusila se držala potpuno mirno, razmišljajući. Da li je bilo moguće da se ovaj gola preobrazi u mušku verziju časne majke? Da li je ovaj Dankan Ajdaho mogao da nauči da pronikne pogledom tamo gde se to nijedna časna majka nije usuđivala.
     Švangiju poče da govori glasom koji je podsećao na režeće mrmljanje: "Svrha ovog projekta... one imaju opasan plan. Mogu da naprave istu grešku..." Zastala je.
     One, pomisli Lusila. Njihov gola.
     "Mnogo bih dala da tačno saznam kakva je uloga Iksa i Ribogovornica u ovome", primeti Lusila.
     "Ribogovornice!" Švangiju zavrte glavom pri samoj pomisli na ostatke ženske vojske koja je nekad služila isključivo Tiraninu. "One veruju u istinu i pravdu."
     Lusila s naporom savlada iznenadnu stegnutost u grlu. Švangiju se gotovo otvoreno usprotivila. Ipak, bila je zapovednica ovog mesta. Pravilo je u ovom slučaju bilo jednostavno. Oni koji se suprotstavljaju projektu moraju da ga nadziru kako bi mogli da ga prekinu na prvi znak nevolje. Dole na travnjaku bio je istinski gola Dankana Ajdaha. Upoređivanje ćelija i Istinozborci potvrdili su to.
     Taraza joj je rekla: "Tvoja je dužnost da ga naučiš ljubavi u svim njenim oblicima."
     "Tako je mlad", reče Lusila ne skidajući oči sa gole.
     "Mlad, doista", složi se Švangiju. "Pa pretpostavljam da ćeš za sada nastojati da kod njega produbiš detinje odzive na materinsku ljubav. Kasnije..." Švangiju sleže ramenima.
     Lusila ne ispolji nikakvo osećanje. Jedna Bene Geserit se povinuje. Ja sam Utiskivačica. Tako... Tarazina naređenja Utiskivačicama i specijalna obuka uslovljavali su sasvim određen tok događaja.
     Lusila se ponovo obrati Švangijui: "Postoji neko ko izgleda kao ja i govori mojim glasom. Ja utiskujem za nju. Mogu li znati ko je to?"
     "Ne."
     Lusila utonu u ćutanje. Nije očekivala otkrivanje, ali ne jednom joj je stavljeno do znanja da upadljivo liči na stariju majku Obezbeđenja, Darvi Odrade. "Mlada Odrade", Lusila je čula ovo u više navrata. I Lusila i Odrade pripadale su, naravno, lozi Atreida, sa značajnim udelom u poreklu Sioninih potomaka. Ribogovornice nisu imale monopol na ove gene. Ali Druga sećanja jedne časne majke, čak i uz njihovu pravolinijsku selektivnost i ograničavanje na žensku stranu, pružala su važne naznake o veoma širokom opsegu projekta sa golama. Lusila, koja se našla u položaju da zavisi od svojih iskustava Džesikine ličnosti sahranjene nekih pet hiljada godina u prošlost genetskih manipulacija Sestrinstva, sada oseti dubok strah od tog izvora. Ovde je u pitanju bio porodični obrazac. On je izazivao tako snažno osećanje zle kobi da Lusila nehotično pribeže litaniji protiv straha, kao što su je učili prilikom prvih uvođenja u obrede Sestrinstva:
     "Ne smem da se bojim. Strah satire um. Strah je mala smrt, koja donosi potpuno brisanje. Spremno ću se suočiti sa strahom. Dozvoliću mu da pređe preko mene i kroz mene. A kada bude minuo, upraviću svoje unutrašnje oko da mu osmotrim tragove. Ali tamo kuda je strah prostrujao, neće ostati ničega. Preostaću samo ja.
     Lusili se povrati spokoj.
     Naslućujući ponešto od svega ovoga, Švangiju je dopustila da joj se budnost donekle smanji. Lusila nije bila glupača, nikakva specijalna časna majka sa titulom bez pokrića i jedva dovoljnim pedigreom da bi mogla da dejstvuje, bez dovođenja u nepriliku Sestrinstva. Sa Lusilom nije bilo šale i neke reakcije nisu se mogle sakriti od nje, čak ni reakcije neke druge časne majke. Vrlo dobro, neka onda sazna pun obim protivljenja ovom budalastom, opasnom projektu!
     "Mislim da njihov gola neće ni doživeti da vidi Rakis", reče Švangiju.
     Lusila pređe preko njenih reči. "Pričaj mi o njegovim drugovima", zatraži ona.
     "On nema drugove; samo učitelje."
     "Kada ću ih upoznati?" Nije skidala pogled sa naspramnog parapeta gde je stajao Patrin zaludno oslonjen na jedan niski stub sa teškim laserskim pištoljem na gotovs. Lusila najednom shvati da je Patrin promatra. Patrin je, zapravo, bio poruka od bašara. Švangiju je očigledno to videla i razumela. Mi ga čuvamo!
     "Pretpostavljam da je Miles Teg taj koga tako silno želiš da upoznaš", reče Švangiju.
     "Između ostalih."
     "Zar ne želiš da najpre stupiš u vezu sa golom?"
     "S njim sam već stupila u vezu". Lusila klimnu u pravcu zatvorenog dvorišta gde je dečak ponovo stajao gotovo nepokretan i gledao prema njoj. "Ovaj je sklon razmišljanju."
     Lusila suzbi nevoljnu jezu, prepoznavši u Švangijuinim rečima i stavu spremnost na silovito suprotstavljanje. Nije bilo ni najmanjeg nagoveštaja da se ovaj dečak dole odlikovao i jednom pučkom crtom.
     Dok je Lusila tako razmišljala oblaci prekriše sunce, što se ovde često događalo u ove sate. Hladan vetar dunuo je unutra preko zidova Tvrđave, izazivajući kovitlace po dvorištu. Dečak se okrenuo i povećao brzinu svojih vežbi, podižući toplotu tela ovom pojačanom aktivnošću.
     "Gde odlazi kada želi da bude sam?" upita Lusila.
     "Uglavnom u svoju sobu. Do sada je pokušao nekoliko opasnih bekstava, ali smo ga u tome konačno obeshrabrile."
     "Mora da vas veoma mrzi."
     "Sigurna sam u to."
     "Moraću odnah da se time pozabavim."
     "Utiskivačica, zacelo, nema nikakvih sumnji u pogledu svojih sposobnosti da pobedi mržnju."
     "Mislila sam na Geasu." Lusila uputi Švangijui pogled koji je govorio sam za sebe. "Čudno je da ste dopustili da Geasa napravi takvu grešku."
     "Ne mešam se u normalno napredovanje obuke gole. Ako se kod neke od njegovih učiteljica javi prava ljubav prema njemu, to nije moj problem."
     "Privlačan dečak", primeti Lusila.
     Postojale su još malo posmatrajući golu Dankana Ajdaha u vežbanju-igri. Obe časne majke zakratko posvetiše misli Geasi, jednoj od prvih učiteljica dovedenih ovamo zbog projekta sa golama. Švangijin stav bio je jasan: Geasa je bila promašaj koji im je poslalo samo proviđenje. Lusila je jedino pomislila: Švangiju i Geasa su mi otežale zadatak. Nijedna od ovih žena čak ni za tren ne pokaza do koje su mere ove misli potvrđivale njihovu odanost.
     Dok je posmatrala dete u dvorištu, Lusila je počela da oseća novo uvažavanje za ono što je Tiranin Bogocar u stvari postigao. Leto II je upotrebljavao ovaj tip gole tokom bezbrojnih životnih vekova - nekih tri hiljade godina, jednog za drugim. A Bogocar Leto II nije bio obična prirodna sila. Bio je najveći rušilac u istoriji čovečanstva, koji je sve prevrtao naglavačke: društvene sisteme, prirodne i neprirodne mržnje, oblike vladavine, obrede (kako zabranjene, tako i obavezne), neslužbene i službene religije. Strahotna težina Tiraninove strahovlade nije ostavila ništa neobeleženo, pa čak ni Bene Geserit.
     Leto II nazivao je to 'Zlatnom Stazom', a ovaj tip gole Dankana Ajdaha imao je istaknutu ulogu u toj užasnoj strahovladi. Lusila je proučila izveštaje Bene Geserita, verovatno najbolje u vaseljeni. Čak i danas, na većini starih planeta Carstva, novovenčani parovi šakama rasipaju vodu na istok i zapad od sebe, deklamujući lokalnu verziju 'Neka od ove žrtve poteku k nama Tvoji blagoslovi, o Bože beskrajne moći i beskrajne milosti.'
     Nekada su Ribogovornice i njihovo ukroćeno sveštenstvo imali zadatak da silom šire ovakav pozdrav. Ali ova stvar je razvila vlastiti pokretački impuls, postajući sveprožimajuća, neodoljiva sila. Čak i najsumnjičaviji među vernicima govorili su: "Pa, ne može da naudi." Bilo je to dostignuće kome su se, uz osećaj nelagodnosti i strahopoštovanja, divili i najbolji religijski inženjeri Misionarije Protektive Bene Geserita. Tiranin je najbolje doskočio Bene Geseritu. A hiljadu i petsto godina od Tiraninove smrti Sestrinstvo je i dalje bilo nemoćno da razmrsi središnji čvor tog zastrašujućeg dostignuća.
     "Ko je zadužen za dečakovu religijsku obuku?" upita iznenada Lusila.
     "Niko", odgovori Švangiju. "Čemu trud? Kada se u njemu probude prvobitna sećanja, imaće vlastite ideje. Sa njima ćemo se pozabaviti tek ako budemo morale."
     Dečak je u međuvremenu ispunio vreme predviđeno za telesno vežbanje. Ne obazrevši se više nijednom na posmatrače sa parapeta, napustio je zatvoreno dvorište kroz jedan širok ulaz sa leve strane. Patrin, takođe, napusti svoje stražarsko mesto ne pogledavši dve časne majke.
     "Nemoj da te Tegovi ljudi zavaraju", reče Švangiju. "Oni imaju oči i na temenu. Znaš li da je Tegova majka bila jedna od nas? On podučava golu stvarima o kojima je najbolje ništa ne znati."