2.

     Eksplozije su, takođe, sabijanja vremena. Sve primetne promene u prirodnoj vaseljeni eksplozivne su do izvesnog stepena i do određene tačke gledanja; inače ih ne biste opazili. Glatka neprekidnost promene, usporena u dovoljnoj meri, protiče a da je posmatrač ne opaža, jer je raspon njegovog vremena pažnje suviše kratak. Stoga, velim vam, uočio sam i promene koje vi nikada ne biste primetili.

     Leto II

     Žena, koja je obasjana jutarnjom svetlošću planete Kapitol stajala s druge strane stola za kojim je sedela Vrhovna časna majka Alma Mavis Taraza, bila je visoka i vitka. Dugačka aba-odora koja ju je oblagala svetlucavim crnilom od ramena do poda nije potpuno skrivala ljupkost kojom je njeno telo izražavalo svaku kretnju.
     Taraza se nagnu u svojoj stolici i osmotri arhivski relej koji je sažete glife Bene Geserita projektovao u plohu stola samo za njene oči.
     "Darvi Odrade", identifikovao je ekran ženu koja je stajala, a zatim se pojaviše najvažniji podaci iz biografije, koje je Taraza već znala do tančina. Ekran je služio na više načina - predstavljao je pouzdan podsetnik Vrhovnoj majci, omogućavao joj da malo dobije na vremenu za razmišljanje dok se činilo da posmatra podatke, a bio je i konačan arbitar ukoliko bi nešto negativno iskrslo u ovom razgovoru.
     Odrade je za Bene Geserit izrodila devetnaestoro dece, zapazi Taraza dok joj je taj podatak promicao pred očima. Svako dete sa različitim ocem. Ništa neobično u tome, ali i najpažljivije posmatranje moglo je jedino da pokaže kako ta osnovna služba Sestrinstvu nije raskrupnjala Odradino telo. Crte njenog lica odavale su prirodnu otmenost izraženu u dugačkom nosu i ravnomerno uglastim jagodicama. Sve crte skupljale su se naniže u uzanu bradu. Usta su joj, međutim, bila puna i obećavala su strast koju je ona veoma brižljivo zauzdavala.
     Možemo uvek da se oslonimo na gene Atreida, pomisli Taraza.
     Prozorska zavesa zaleprša iza Odrade i ona se osvrnu. Nalazile su se u Tarazinoj jutarnjoj sobi, malom i ukusno nameštenom prostoru ukrašenom prelivima zelene boje. Jedino je potpuno bela boja psu-naslonjača izdvajala Tarazu iz pozadine. Lučni prozori gledali su istočno na vrt i travnjak, a pozadinu prizora činile su udaljene snežne planine planete Kapitol.
     Ne dižući pogled Taraza reče: "Bilo mi je drago što ste i ti i Lusila prihvatile ovaj zadatak. To mi je olakšalo posao."
     "Volela bih da sam upoznala tu Lusilu", reče Odrade, spuštajući pogled povrh Tarazine glave. Odradin glas zvučao je kao neki kontraalt.
     Taraza se nakašlja. "Nema potrebe. Lusila je jedna od naših najboljih Utiskivačica. Obe ste, naravno, na istovetan način liberalno uslovljene kako biste bile pripremljene za ovo."
     Bilo je nečeg gotovo uvredljivog u Tarazinom nehajnom tonu i samo su navike proistekle iz dugog druženja slomile Odradin otpor. Shvatila je da je za to delimično kriva reč 'liberalno'. Preci Atreida su na pominjanje te reči dizali bunu. Bilo je to kao da su se njena nagomilana ženska sećanja suprotstavila nesvesnim pretpostavkama i neispitanim predrasudama s one strane poimanja.
     "Samo liberalni odista misle. Samo libneralni su intelektualni. Samo liberalni shvataju potrebe svojih bližnjih."
     Koliko pokvarenosti je ležalo skriveno u toj reči, pomisli Odrade. Koliko je tajnog ega samo bilo potrebno da bi se čovek osećao nadmoćno.
     Odrade se priseti da je Taraza, uprkos nehatno uvredljivom tonu, upotrebila ovaj izraz jedino u njegovom univerzalnom značenju: Lusilino opšte obrazovanje bilo je brižljivo planirano kako bi odgovaralo Odradinom.
     Taraza se udobnije smesti u naslonjaču ali joj je pažnja i dalje bila vezana za ekran ispred nje. Svetlost sa istočnih prozora padala joj je pravo na lice, stvarajući senke ispod nosa i brade. Taraza je bila sitna žena, jedva nešto starija od Odrade. Njeno lice sačuvalo je dosta od lepote koja ju je učinila najpouzdanijom za rasplođavanje sa nezgodnim muškim partnerima. Lice joj je bilo duguljasto sa blago naglašenim obrazima. Crnu kosu je čvrsto povlačila unazad sa visokog čela koje je imalo prilično izražen vrh. Dok je govorila, usta je otvarala u najmanjoj mogućoj meri: izvanredna kontrola pokreta. Posmatračeva pažnja težila je da se usredsredi na njene oči: neodoljivo plavetnilo. Sve je to veoma nalikovalo na kakvu uglađenu masku kojoj je malo tog izmicalo što bi odavalo njena prava osećanja.
     Odrade shvati šta se krije iza trenutne poze časne majke. Sva je prilika da će sada Taraza početi da mrmlja samoj sebi u bradu. I odista, kao na mig, ova to poče da čini.
     Vrhovna majka je razmišljala dok je sa velikom pažnjom pratila iznošenje biografskih podataka. Mnoge stvari su zaokupljale njenu pažnju.
     Ovo je za Odrade bila umirujuća misao. Taraza nije verovala da postoji nešto poput blagonaklone sile koja bdije nad sigurnošću čovečanstva. Misionarija protektiva i namere Sestrinstva bilo je sve što je imalo važnosti u Tarazinoj vaseljeni. Šta god da je služilo tim namerama, pa čak i mahinacije davno preminulog Tiranina, moglo se oceniti kao dobro. Sve ostalo bilo je rđavo: tuđinskim uljezima iz Raštrkavanja - posebno onim povratničkim potomcima koje su sebe nazivale 'Uvaženim Naložnicama' - nije se moglo verovati. Žene Tarazinog soja, čak i one časne majke koje su joj se otvoreno suprotstavljale u Savetu, predstavljale su krem Bene Geserita, jedina stvar koja je zasluživala poverenje.
     I dalje ne dižući glavu Taraza reče: "Upoređivanjem milenijuma pre Tiranina sa razdobljem posle njegove smrti, uviđaš da je došlo do izuzetnog smanjenja velikih ratnih sukoba. Posle Tiranina, broj takvih sukoba pao je na manje od dva procenta u odnosu na ranije razdoblje."
     "Koliko je to nama poznato", dobaci Odrade.
     Taraza sevnu očima prema njoj, a onda ponovo spusti pogled. "Šta?"
     "Ne možemo da kažemo koliko je ratova vođeno izvan našeg vidokruga. Raspolažeš li statističkim podacima od ljudi iz Raštrkavanja?"
     "Naravno da ne."
     "Onda, hoćeš da kažeš da nas je Leto ukrotio", reče izazovno Odrade.
     "Možeš i tako da razumeš ako ti je volja". Taraza podvuče nešto što je ugledala na ekranu."Zar ne bi jedan deo zahvalnosti trebalo da pripišemo našem voljenom bašaru Milesu Tegu?" upita Odrade. "Ili njegovim nadarenim prethodnicima?"
     "Mi smo odabrale te ljude", reče Taraza.
     "Ne uviđam smisao ove rasprave o stvarima rata", reče Odrade. "Kakve to veze ima sa našim sadašnjim problemom?"
     "Postoje neki koji misle da bi nam se moglo dogoditi da se vratimo na uslove iz vremena Tiranina, dakakao, uz veoma neprijatan pad."
     "Oh?" Odrade napući usne.
     "Više skupina među našim Izgubljenim koji su se vratili prodaju naoružanje svakome ko želi ili može da ga kupi."
     "Konkretno, kome?" upita Odrade.
     "Složeno naoružanje se u znatnim količinama prebacuje na Gamu, a gotovo je izvesno da Tleilaksi gomilaju neka od gadnijih oružja."
     Taraza se ponovo zavali u naslonjači i protrlja slepoočnice. Prozborila je tihim, bezmalo nesigurnim glasom: "Smatramo da donosimo odluke od najvećeg značaja, koje proizilaze iz najuzvišenijih načela."
     Odrade je i ranije bila svedok ovakvog raspoloženja, te upita: "Da li to naša Vrhovna majka sumnja u ispravnost Bene Geserita?"
     "Da li sumnjam? Oh, ne. Ali osećam nelagodnost. Čitavog života izgaramo za te visoko plemenite ciljeve, a šta na kraju otkrivamo? Otkrivamo da su mnoge stvari kojima smo posvetile naše živote proizašle iz beznačajnih odluka. Trag njihovog porekla može se pratiti sve do želja za ličnom udobnošću ili lagodnošću, i one nemaju ničeg zajedničkog sa našim visokim idealima. Gotovo uvek su posredi bili svetovni praktični dogovori koji su zadovoljavali potrebe onih koji su mogli da donose odluke."
     "Čula sam te kako to nazivaš političkom nužnošću", primeti Odrade.
     Usmerivši ponovo pažnju na ekran, Taraza progovori glasom u kome se osećala čvrsta kontrola: "Ako se institucionalizujemo u prosuđivanju, onda smo na dobrom putu da uništimo Bene Geserit."
     "U mojoj biografiji nećeš otkriti beznačajne odluke", reče Odrade.
     "Tragam za izvorima slabosti, za pukotinama."
     "Ni njih nećeš pronaći."
     Taraza prikri smešak. Prepoznala je ovu egocentričnu crtu: Odradin način bockanja Vrhovne majke. Odrada je umela vrlo vešto da se prikazuje nestrpljivom, dok se u stvari povlačila u bezvremeni tok strpljenja.
     S obzirom na to da Taraza nije prihvatila mamac Odrade se predade spokojnom iščekivanju - laganog daha, smirenog uma. Strpljenje je naišlo bez razmišljanja o njemu. Sestrinstvo ju je odavno naučilo kako da razdvoji prošlost i sadašnjost u istovremene tokove. Mogla je, uz opažanje neposredne okoline, da odabira deliće i odlomke svoje prošlosti i proživljava ih kao da su se odvijali na platnu postavljenom preko sadašnjosti.
     Rad sećanja, pomisli Odrade. Izvući neophodne stvari i ostaviti ih da počivaju. Uklanjanje prepreka. Kada je sve drugo otupelo, još je ostajalo njeno zamršeno detinjstvo.
     Bila su vremena kada je Odrade živela kao većina dece: u kući sa muškarcem i ženom, koji su se, i ako nisu bili njeni roditelji nesumnjivo ponašali kao loco parentis. I sva druga deca koju je tada poznavala živela su u sličim situacijama. Imala su tate i mame. Ponekad je samo tata radio daleko od kuće. Ponekad je samo mama izlazila radi svojih poslova. U Odradinom slučaju, žena je ostajala kod kuće i nikakva kreše-dadilja nije čuvala dete za radnog vremena. Mnogo kasnije Odrade je saznala da je njena rođena majka dala pozamašnu sumu novca da bi obezbedila takve uslove za svoje žensko čedo, koje je na taj način bilo naprosto skriveno, iako je stalno bilo pred očima.
     "Ona te krije kod nas zato što te voli", objasnila joj je ta žena kada je Odrade dovoljno odrasla da bi mogla razumeti. "Zbog toga nikad ne smeš da otkriješ da ti mi nismo pravi roditelji."
     Odrade je kasnije saznala da ljubav nije imala nikakave veze sa tim. Časne majke nisu delale iz tako prozaičnih pobuda. A i Odradina rođena majka bila je sestra reda Bene Geserita.
     Sve ovo otkriveno je Odradi u skladu sa prvobitnim planom. Njeno ime: Odrade. Uvek su je zvali Darvi, osim u slučajevima kada ja onaj koji ju je oslovljavao bio razdragan ili ljut. Mladi prijatelji su to spontano skratili na Dar.
     Sve, ipak, nije išlo u skladu sa prvobitnim planom. Odrade se sećala uzane postelje u prostoriji kojoj su vedrinu davale slike životinja i fantastičnih pejsaža na pastelno plavim zidovima. Bele zavese lepršale su na prozoru od blagih prolećnih i letnjih povetaraca. Odrade je pamtila skakanje po uzanoj postelji - čudesno srećne igre, gore, dole, gore, dole. Mnogo smeha. Ruke je ščepaše u poluskoku i čvrsto je prigrliše. Bile su to ruke jednog muškarca. Okruglo lice sa malim brkovima koji su je golicali do hihotanja. Krevet je udario u zid kada je skočila i od tog pokreta na zidu se stvoriše urezi.
     Odrade se u ovom času poigravala svojim sećanjima i nije joj se dalo da ih odbaci u bunar racionalnosti. Belege na zidu. Belege smeha i radosti. Kako su male bile, a koliko su mnogo značile.
     Čudno je kojiko je u poslednje vreme sve više razmišljala o tati. Nisu sva sećanja bila srećna. Bilo je trenutaka kada je on bio tužno ljut i opominjao mamu da se 'ne upetljava suviše'. Imao je lice koje je odavalo brojne nelagodnosti. Glas mu je ličio na lajanje, naročito kada je bio ljutitog raspoloženja. Mama bi hodala na prstima, sa očima punim brige. Odrade je osećala brigu i strah i zamerala je to tom muškarcu. Žena je najbolje znala kako da postupa s njim. Poljubila bi ga u potiljak, pogladila mu obraz i šapnula u uvo.
     Ova drevna 'prirodna' osećanja zahtevala su od analitičarke-nadzornice iz reda Bene Geserita puno rada sa Odrade pre nego što su bila odstranjena. Ali čak i sada bilo je štetnih ostataka koje je trebalo razabrati i odbaciti. Čak i sada Odrade je znala da sve to nije nestalo.
     Posmatrajući kako Taraza sa velikom brižljivošću proučava biografske zabeleške, Odrade se pitala da li je to bila ona pukotina koju je Vrhovna majka ugledala.
     Svakako da su se do sada uverile da sam u stanju da izađem na kraj sa osećanjima iz tog ranog razdoblja.
     Sve je to bilo tako davno. Pa ipak, morala je priznati da sećanje na onog muškarca i onu ženu počiva u njoj, vezano takvom silom da možda nikada neće biti potpuno izbrisano. Posebno na mamu.
     Časna majka in extremis koja je rodila Odrade smestila ju je na skrovito mesto na Gamuu iz razloga koji je Odrade sada sasvim dobro shvatila. Odrade joj zbog toga nije prebacivala. Bilo je to neophodno da bi obe preživele. Teškoće su nastale iz činjenice da je pomajka pružila Odradi ono što većina majki pruža svojoj deci, ono u šta Sestrinstvo nije imalo ni trunke poverenja - ljubav.
     Kada su se časne majke konačno pojavile, pomajka se nije opirala oduzimanju svog deteta. Došle su dve časne majke u pratnji skupine muških i ženskih nadzornika. Kasnije je Odrade dugo pokušavala da razume značenje tog bolnog trenutka. Ona žena je u dubini duše znala da će dan rastanka doći. Bilo je samo pitanje vremena. Pa ipak, budući da su dani prerastali u godine - skoro šest standardnih godina - žena se usudila da gaji nadu.
     A onda su došle časne majke, sa svojim nezgrapnim pomoćnicima. One su sve vreme naprosto čekale dok nije postalo bezbedno, to jest dok se nisu uverile da nijedan lovac nije saznao da je ovo bila Bene Geserit - planirani potomak loze Atreida.
     Odrade je videla kako njenoj pomajci daju veliki iznos novca. Žena je bacila novac na pod. Ali nijedanput nije podigla glas u znak protesta. Odrasli koji su sudelovali u toj sceni znali su na kojoj strani leži moć.
     Prizivajući ta zgusnuta osećanja, Odrade je u svesti još mogla da vidi kako žena seda u stolicu sa ravnim naslonom pored prozora koji je gledao na ulicu, kako se šćućuruje u njoj i počinje da se ljulja napred, nazad, napred, nazad. Pri tom, nije davala glasa od sebe. Časne majke su upotrebile Glas i svoje znamenite trikove uz dim opojnih trava i razoružavajuće prisusvo da bi namamile Odrade u kola koja su ih čekala na ulici. "Biće samo za kratko, poslala nas je tvoja prava majka."
     Odrade je osetila laž, ali ju je radoznalost golicala. Moja prava majka.
     Njeno poslednje viđenje žene koja je do tada za nju bila jedini znani ženski roditelj bila je upravo ta slika prilike pored prozora koja se ljulja napred-nazad sa izrazom jada na licu i rukama obavijenim oko vlastitog tela.
     Kasnije, kada je Odrade pominjala povratak pomajci, ta zapamćena verzija već je bila ugrađena u važnu pouku Bene Geserita.
     "Ljubav vodi u jad. Ljubav je veoma drevna sila, koja je imala svrhu u svoje vreme, ali više nije bitna za opstanak vrste. Setimo se greške one žene, njenog bola."
     Sve negde do osamnaeste godine Odrade se smirivala sanjarenjem. Ona je zaista nameravala da se vrati pošto postane prava časna majka. Htela je da se vrati i pronađe tu ženu koju je volela, da je pronađe iako ova nije imala nikakvo drugo ime do 'mama' i 'Sibija'. Odrade se sećala smeha starijih prijatelja koji su tu ženu zvali Sibija.
     Mama Sibija.
     Sestre su, međutim, saznale za ova sanjarenja i istražile njihov izvor. To je, takođe, odmah ugrađeno u odgovarajuću pouku.
     "Sanjarenje je prvi vid buđenja onog što zovemo istovremenim tokovima. Ovo je, opet, važno sredstvo racionalnog mišljenja. Uz njegovu pomoć možeš da razbistriš um, pripremivši ga za bolje razmišljanje."
     Istovremeni tokovi.
     Odrade se usresredi na Tarazu koja je sedela za stolom jutarnje sobe. Trauma iz detinjstva mora da je bila brižljivo pohranjena u rekonstruisanom mestu sećanja. Sve se to zbilo daleko odatle, na Gamuu, planeti koju su ljudi Dana ponovo sazdali posle Vremena gladi i Raštrkavanja. Narod Dana, odnosno Kaledana u to doba. Odrade se čvrsto uhvatila racionalnog mišljenja koristeći zastoj Drugih sećanja koja su preplavila njenu svest za vreme začinske agonije kada je stvarno postala prava časna majka.
     Istovremeni tokovi... filter svesti... Druga sećanja.
     Koliko su moćna bila oruđa koja joj je Sestrinstvo podarilo! Kako opasna oruđa! Svi oni drugi životi ležali su odmah tamo iza zastora svesti, kao oruđa opastanka, a ne način zadovoljavanja nehajne radoznalosti.
     Taraza ponovo progovori, prevodeći izvode iz materijala koji je promicao pred njenim očima. "Premnogo tragaš po svojim Drugim sećanjima. To ti oduzima energiju, koju bi trebalo bolje čuvati."
     Vrhovna majka uzdiže svoje potpuno plave oči i prodorno pogleda Odrade. "Ponekad ideš do samog ruba telesne izdržljivosti. To te može odvesti u preranu smrt."
     "Oprezna sam sa začinom, majko."
     "Pa i treba da budeš! Telo može da podnese samo onoliko melanža, koliko je u stanju da prodre u svoju prošlost!"
     "Jesi li pronašla moju pukotinu?" upita Odrade.
     "Gamu!" Jedna reč, ali ipak čitava beseda.
     Odrade je to znala. Neizbežna trauma onih izgubljenih godina na Gamuu. One su bile odvraćanje koje je trebalo iskoreniti i učiniti ga racionalno prihvatljivim.
     "Ali ja sam poslata na Rakis", reče Odrade.
     "I postaraj se da se setiš našeg aforizma o umerenosti. Seti se ko si!"
     Taraza se još jedanput naže prema ekranu.
     Ja sam Odrade, pomisli Odrade.
     U školama Bene Geserita, gde su se vlastita imena lako gubila, prozivka je bila vršena po prezimenima. Prijateljice i poznanice usvojile su naviku korišćenja prezimena iz prozivke. Rano su naučile da je deljenje tajnih ili ličnih imena bilo prastaro sredstvo zadobijanja naklonosti druge osobe.
     Taraza, starija za tri razreda od Otrade, bila je zadužena da 'dovodi u red mlađe devojke'; izraz sračunatog druženja koje su budnim okom motrile učiteljice.
     'Dovođenje u red' podrazumevalo je određenu meru gospodarenja nad mlađima, ali je takođe uključivalo prenošenje izvesnih bitnih saznanja koja su se bolje učila od nekog s kim ste bili gotovo na ravnoj nozi. Taraza, koja je imala uvid u podatke o prošlosti svoje štićenice, počela je da zove mladu devojku 'Dar'. Odrade je uzvratila, oslovljavajući Tarazu sa 'Tar'. Dva imena bila su veoma srodna - Dar i Tar. Čak i pošto su ih časne majke slučajno čule i prekorile zbog toga, povremeno im se događalo da naprave omašku, makar samo iz zabave.
     Odrade, gledajući pažljivo nadole u Tarazu, reče kratko: "Dar i Tar."
     Ivice Tarazinih usta izviše se u osmeh.
     "Šta to ima u podacima o meni sa čim se već više puta nisi upoznala?" upita Odrade.
     Taraza se zavali i sačeka da se psu-naslonjača prilagodi novom položaju tela. Položi zatim sklopljene ruke na plohu stola i podiže pogled prema mlađoj ženi.
     Ne mnogo mlađoj, zapravo, pomisli Taraza.
     Još od škole, međutim, Taraza je razmišljala o Odradi kao o nekom ko je u potpunosti smešten u mlađu starosnu skupinu, stvarajući na taj način jaz koji nikakvo proticanje vremena nije moglo da premosti.
     "Uobičajena kontrola na početku posla, Dar", reče Taraza.
     "Projekat je poodmakao od početka", primeti Odrade.
     "Ali tvoje učešće u njemu počinje sada. Inače, upuštamo se u jedan takav početak kakav nikada ranije nije preduziman."
     "Hoću li sada saznati čitav plan sa ovim golom?"
     "Ne."
     Tako je to bilo. Iako je sve išlo u prilog raspravi na visokom nivou i 'potrebi da se zna', sve je to ponišatavala jedna reč. Ali Odrade je shvatala. Postojao je jedan organizacioni propis koji je doneo prvobitni Kapitol Bene Geserita i koji je, uz veoma male izmene trajao milenijumima. Odeljenja Bene Geserita bila su ispresecana čvrstim horizontalnim i vertikalnim pregradama, podeljena u izolovane skupine koje su se sticale u jedinstvenoj komandi jedino ovde na vrhu. Rukovođenje dužnostima (čitaj: poverenim ulogama) obavljano je unutar odvojenih ćelija. Aktivni članovi unutar jedne ćelije nisu poznavali pripadnike drugih paralelnih ćelija.
     Ali ja znam da je časna majka Lusila u jednoj paralelnoj ćeliji, pomisli Odrade. To je logičan odgovor.
     Prepoznala je ovu neminovnost. Bilo je to staro ustrojstvo preuzeto iz iskustava tajnih revolucionarnih udruženja. Bene Geserit su uvek videle sebe kao stalne revolucionarke. Bila je to trajna revolucija prigušena jedino za vreme vladavine Tiranina, Leta II.
     Prigušena, ali ne i skrenuta ili zaustavljena, opomenu se Odrade.
     "Da li u onome što treba da učiniš", upita iznenada Taraza, "osećaš bilo kakvu neposrednu pretnju Sestrinstvu?"
     Bilo je to jedno od Tarazinih osobenih pitanja, na koja je Odrade naučila da odgovara iz titraja nemog instinkta koji se tek naknadno mogao uobličiti u reči. Ona hitro odgovori: "Ako propustimo da delamo, to je gore."
     "Imamo razloga da verujemo da će biti opasnosti", objasni Taraza. Govorila je suvim, dalekim glasom. Taraza nije volela da priziva ovu Odradinu sposobnost. Mlada žena je posedovala dragocen instinkt za otkrivanje pretnji Sestrinstvu. On je poticao od snažnog uticaja iz njene genetske linije, naravno - Atreida sa njihovim opasnim nadarenostima. U Odradinom dosjeu rasplođavanja nalazila se posebna naznaka: "Brižljivo ispitati sve izdanke." Dvoje od tih izdanaka je potajno usmrćeno.
     Ne bi trebalo da budim Odradin dar sada, čak ni za trenutak, pomisli Taraza. No, ponekad je iskušenje bilo veliko.
     Taraza uklopi projektor u plohu stola i zagleda se u praznu površinu, rekavši: "Čak i ako pronađeš savršenog muškog partnera, ne smeš da se spajaš s njim bez naše dozvole dok si daleko od nas."
     "Greška moje rođene majke", reče Odrade.
     "Grešku tvoje rođene majke trebalo je utvrditi još dok se parila!"
     Odrade je ovo činila i ranije. Postojala je ta stvar u vezi s Atreidima koja je zahtevala najbrižljiviji nadzor Gospodarica rasplođavanja. Reč je bila o sirovoj nadarenosti, naravno. Ona je znala za tu sirovu nadarenost, tu genetsku silu koja je proizvela Kvizaca Haderaha i Tiranina. Ipak, za čim su sada tragale Gospodarice rasplođavanja? Da li je njihov pristup bio pretežno negativan? Ne dozvoliti više rođenja! Ona nikad nije videla nijednu od svojih beba, pošto su bile rođene, što nije naročito neobična stvar za Sestrinstvo. Takođe, nikad nije videla nijedan podatak iz vlastitog genetskog dosjea. I na ovom polju Sestrinstvo je dejstvovalo uz oprezno razdvajanje moći.
     A one ranije zabrane na moja Druga sećanja!
     Otkrila je prazne prostore u svojim sećanjima i otvorila ih. Verovatno da su jedino Taraza i možda dve druge savetnice (najverovatnije Belonda i još jedna starija časna majka) imale uvid u osetljive podatke o rasplođavanju.
     Da li su se Taraza i ostale odista zaklele da će pre umreti nego odati poverljive podatke nekom sa strane? Postojao je, najposle, tačan obred nasleđivanja ukoliko bi se desilo da neka ključna časna majka umre daleko od sestara bez prilike da im preda živote zaprtene u njoj. Ovaj obred je primenjivan mnogo puta za Tiraninove vlade. Užasno razdoblje! Kad se samo pomisli da su revolucionarne ćelije Sestrinstva za njega bile sasvim prozirne! Čudovište. Znala je da njene sestre nikad nisu zavaravale sebe da se Leto II uzdržao od uništenja Bene Geserita zbog neke duboko usađene odanosti prema svojoj babi, gospi Džesiki.
     Jesi li tu, Džesika?
     Odrade je osetila komešanje duboko u sebi. Greška jedne časne majke: "Dopustila je sebi da se zaljubi!" Tako mala stvar, a koliko ogromne posledice. Tri i po hiljade godina tiranije! Zlatna staza, beskonačnost? Šta je sa izgubljenim megatrilionima nestalim u Raštrkavanju? Kakvu pretnju predstavljaju Izgubljeni koji se sada vraćaju?
     Kao da čita Odradine misli, što je izgleda ponekad i činila, Taraza reče: "Raštrkani su odmah tu... samo čekaju da se pojave."
     Odrade je čula sve dokaze. Opasnost s jedne strane, a s druge nešto magnetski privlačno. Tako mnogo veličanstvenih nepoznanica. Sestrinstvo sa svojim talentima brušenim melanžom tokom milenija - šta bi ono moglo da učini sa takvim neiskorišćenim izvorima čovečanstva? Pomislimo na bezbrojne gene tamo izvan! Pomislimo na potencijalne talente koji slobodno lebde u vaseljenama gde mogu biti zauvek izgubljeni!
     "Nedostatak znanja je ono što priziva najveće strahove", reče Odrade.
     "I najveće ambicije", odvrati Taraza.
     "Znači, idem na Rakis?"
     "Kad dođe čas. Smatram da si dorasla tom zadatku."
     "Inače me ne bi rasporedila na njega."
     Bila je to jedna stara razmena reči između njih, koju su upražnjavale još u školskim danima. Taraza je, međutim, shvatila da u to nije ušla svesno. Njih dve povezivalo je premnogo sećanja: Dar i Tar. Moraće da se čuva toga.
     "Zapamti kome si odana", napomenu Taraza.