29.

     Ovo je vaseljena koja nadahnjuje strahom: nema atoma, već su svuda unaokolo talasi i kretanja. Ovde se odbacuje svako uverenje koje je prepreka za razumevanje. Odstranjuje se čak i samo razumevanje. Ova vaseljena se ne može videti, čuti, niti otkriti na bilo koji način pouzdanim moćima opažanja. Ona je krajnja praznina gde se ne mogu zadesiti nikakvi unapred smešteni ekrani za projektovanje oblika. Ovde posedujete samo jednu svest - ekran tri mudraca: maštu. Ovde se uči humanosti. Vi stvarate poredak, divne oblike i sisteme, uobličavate haos.

     'Atreidski manifest', Arhive Bene Geserita

     "Ono što radiš suviše je opasno", reče Teg. "Imam naređenje da te zaštitim i ojačam. Nipošto ne mogu dozvoliti da se ovo nastavi."
     Teg i Dankan stajali su u dugačkom, drvetom obloženom prolazu nadomak vežbališta ne-kugle. Prema njihovoj proizvoljnoj satnici bilo je kasno popodne, i Lusila se upravo besno udaljila posle jednog burnog sukoba.
     U poslednje vreme svaki susret između Dankana i Lusile pretvarao se u bitku. Upravo sada, stajala je kruto na vratima vežbališta, ali tu njenu krutost neumitno su ublažavale njene obline i zavodničke kretnje koje su više nego primećivali obojica muškaraca.
     "Prestani, Lusila!" naredi Dankan.
     Samo joj se po glasu dalo naslutiti koliko je ljuta: "Šta misliš, koliko dugo ću još da čekam kako bih izvršila svoja naređenja?"
     "Dok mi ti ili neko drugi ne kažete ono što ja..."
     "Taraza od tebe očekuje stvari koje nikome ovde nisu poznate!" napomenu Lusila.
     Teg pokuša da smiri situaciju: "Molim vas! Zar nije dovoljno što je Dankan sve bolji u svojim veštinama? Za nekoliko dana počeću da stražarim napolju. Možemo..."
     "Možeš prestati da se mešaš u moje poslove, proklet da si!" odbrusi Lusila. Zatim se okrete i udalji.
     Kada je u tom trenutku primetio čvrstu odlučnost na Dankanovom licu, nešto mahnito poče da se komeša u njemu. Osetio je da ga pritiskuju potrebe koje im je nametnuo ovaj njihov izdvojeni položaj. Njegov intelekt, taj veličanstveno izoštreni mentatski uređaj, ovde je bio zaštićen od mentalnog meteža na koji se navikao napolju. Mislio je da bi mu sve postalo jasno samo kada bi mogao da utiša svoj um i dovede ga u stanje mirovanja.
     "Zašto zadržavaš dah, bašare?"
     Dankanov glas preseče Tega. Morao je da upotrebi krajnju snagu volje kako bi povratio normalno disanje. Primao je osećanja svojih drugova u ne-kugli kao oseku i tok koji su privremeno izdvojeni iz drugih sila.
     Druge sile.
     Mentatska svest može da se ponaša kao idiot u prisustvu drugih sila koje se prostiru kroz vaseljenu. U vaseljeni možda postoje ljudi čiji su životi natopljeni silama koje on ne može ni da zamisli. Pred takvim silama on bi bio iverka koju nose divlje struje.
     Ko bi mogao da zaroni u jedan takav metež i izroni nedirnut?
     "Šta bi Lusila mogla da uradi ako nastavim da joj se odupirem?" upita Dankan.
     "Da li je ikada upotrebila Glas u razgovoru s tobom?" upita Teg. Vlastiti glas izgledao mu je dalek.
     "Jednom."
     "Odoleo si?" Nejasno iznenađenje pritaji se negde u Tegu.
     "Tome me je naučio sam Pol Muad'Dib."
     "U stanju je da te paralizuje i..."
     "Mislim da njena naređenja zabranjuju nasilje."
     "Šta je nasilje, Dankane?"
     "Idem da se istuširam, bašare. Hoćete li i vi?"
     "Za nekoliko minuta." Teg duboko udahnu, osetivši da se nalazi na domak potpune iscrpljenosti. Ovo poslepodne provedeno na vežbalištu i događaji posle toga potpuno su ga slomili. Gledao je Dankana kako se udaljava. Gde se nalazila Lusila? Kakav je bio njen plan? Koliko dugo je mogla da čeka? To je bilo središnje pitanje, a ne-kugla je na neobičan način naglašavala njihovu izolovanost iz vremena.
     Ponovo je iskusio tu oseku i tok koji su uticali na njihova tri života. Moram razgovarati sa Lusilom! Kuda je otišla! U biblioteku? Ne! Najpre moram nešto drugo da uradim.
     Lusila je sedela u odaji koju je izabrala za sebe. Bio je to mali prostor sa kitnjastim krevetom umetnutim u zid. Istovremeno napadni i tanani zraci oko nje govorili su da je to bila odaja najomiljenije harkonenske hetere. Pastelno plavo sa naglascima tamnije plavog bacalo je senku na okolni enterijer. I pored baroknih rezbarija na krevetu, niši i celokupnom upotrebljivom priboru, bila je u stanju da izbriše iz svesti ovu odaju kada bi se jednom u njoj opustila. Zavalila se u krevetu i zatvorila oči pred seksualno napadnim prilikama na tavanici niše.
     Moram se pobrinuti za Tega.
     To se mora tako izvesti da ne izazove Tarazin bes niti da oslabi golu. Teg je u mnogo čemu bio problem za sebe, naročito zbog načina na koji njegovi mentalni procesi mogu da uranjaju i izranjaju iz dubljih izvora bliskih pripadnicama Bene Geserita.
     Razume se, za to je kriva časna majka koja ga je rodila!
     Nešto se prenosi sa takve majke na takvo dete. Počelo je u utrobi i verovatno nije prestalo ni kada su konačno bili razdvojeni. Nikada nije prošao sveobuhvatni preobražaj koji stvara izrode... ne, to ne. Ali on poseduje tanane i stvarne moći. Oni koje rode časne majke nauče stvari koje drugi nisu u stanju da nauče.
     Teg je tačno znao kako je Lusila gledala na ljubav u svim njenim manifestacijama. Videla mu je to na licu još onda u njegovim odajama u Tvrđavi. "Proračunata veštica!"
     Mogao je slobodno da to i glasno izgovori.
     Ona se priseti da mu je tada podarila svoj dobroćudni osmeh i nadmoćni izraz. U ovim mislima osećala je da se krije izvesna prikrivena simatija za Tega. Negde u njoj, uprkos svim brižljivim benegeseritskim uvežbavanjima, postojale su pukotine u njenom oklopu. Učiteljice su je mnogo puta upozoravale na njih.
     "Da bi bila u stanju da podstakneš pravu ljubav moraš je osećati, ali samo izvesno vreme. Jednom je sasvim dovoljno!"
     Tegovo reagovanje u odnosu na Dankana Ajdaha mnogo je govorilo. Tega je i privlačio i odbijao njihov mladi štićenik.
     Kao i mene.
     Možda je pogrešila što nije zavela Tega.
     Tokom njenog seksualnog obrazovanja učili su je da crpi snagu iz polnog snošaja, a ne da se gubi u njemu; njene učiteljice isticale su analize i istorijska poređenja od kojih su se mnoga nalazila u Drugim sećanjima Vrhovne časne majke.
     Lusila usredsredi svoje misli na Tegovu muškost. Dok je to radila mogla je da oseti da žena u njoj odgovara da njeno telo želi Tega uza se i da želi da dosegnu seksualni vrhunac - spremna za trenutak tajne.
     U Lusilinu svest uvuče se blaga prijatnost. Ne orgazam. Ne naučna nalepnica! Bila je to prava benegeseritska uzrečica: trenutak tajne, najveća specijalnost Utiskivačice. Ovaj koncept bio je potreban za uranjanje u benegeseritski kontinuitet. Naučila je da duboko veruje u dvojnost: naučno znanje pomoću koga su ih vodile metrese za razmnožavanje, ali u isto vreme, trenutak tajne koji je osujećivao celokupno znanje. Istorija i nauka Bene Geserita tvde da sklonost ka rađanju mora ostati nepovratno zakopana u psihi. Ne može se ukloniti a da se ne uništi vrsta.
     Sigurnosna mreža.
     Lusila prikupi oko sebe sve svoje seksualne snage, onako kako je to samo jedna Utiskivačica Bene Geserita u stanju da učini. Stala je da usredsređuje svoje misli na Dankana. Da, sada je već verovatno pod tušem i razmišlja o večernjoj vežbi sa svojom učiteljicom časnom majkom.
     Uskoro ću poći do svog učenika, pomisli ona. Moram da mu održim važnu lekciju ili on neće biti potpuno pripremljen za Rakis.
     To su bila Tarazina uputstva.
     Dankan dospe u žižu Lusilinih misli. To je bilo gotovo isto kao da ga je gledala kako nag stoji ispod tuša.
     Kako malo toga on razume od onoga što treba da nauči!
     Dankan je sedeo sam u kabini za oblačenje kod tuševa koji su bili pridodati vežbalištu. Bio je utonuo u duboku tugu. To je na stare rane dodalo bol koga se sećao a koji ovo mlado telo nikada nije iskusilo.
     Neke stvari se nikada ne menjaju! Sestrinstvo je opet igralo svoje prastare igre.
     On pogleda uvis i unaokolo po ovom tamnom harkonenskom mestu. Po zidovima i tavanici bile su izrezbarene arabeske, a u kockama na podu čudni crteži. Čudovišta i divna ljudska tela izmešana preko već opisanih linija. Samo je tretpaj pažnje odvajao jedne od drugih.
     Dankan spusti pogled na svoje telo, koje su Tleilaksi i njihovi akslotl rezervoati stvorili za njega. Još se s vremena na vreme čudno osećao. U poslednjem trenutku svoga života, pre no što je postao gola, bio je čovek sa mnogobrojnim iskustvima odrasle osobe - borio se sa gomilom Sardaukar ratnika, obezbeđujući svom mladom vojvodi mogućnost da pobegne.
     Njegov vojvoda! Pol tada nije bio mnogo stariji od ovog tela sada. Doduše, bio je uslovljen onako kako su to Atreidi oduvek bili: odanost i čast iznad svega.
     Na isti način su uslovili i mene, pošto su me spasli od Harkonena.
     Nešto u njemu nije bilo u stanju da zaboravi na taj drevni dug. Znao je šta je uzrok tome. Mogao je u opštim crtama da prikaže proces kojim je to bilo uneto u njega.
     Tu je i ostalo.
     Dankan baci pogled na popločani pod. Duž blatobrana kabine nalazile su se pločicama ispisane reči. Bio je to zapis koji je jedan njegov deo prepoznao kao drevnu stvar iz starih harkonenskih vremena, dok je drugi njegov deo u tome razabrao dobro poznati Galah.
     "ČISTOĆA SLATKA ČISTOĆA JASNA ČISTOĆA PRAVA ČISTOĆA"
     Drevni natpis ponavljao se oko perimetra odaje, kao da su same reči bile u stanju da stvore nešto što je prema Dankanovom sećanju bilo strano Harkonenima.
     Iznad vrata koja su vodila do tuševa stajao je još jedan natpis:
     "ISPOVEDI SRCE SVOJE I PRONAĐI ČISTOĆU"
     Religijski savet u jednom harkonenskom utvrđenju? Jesu li se Harkoneni izmenili u vekovima posle njegove smrti? Dankan teško da je mogao u to da poveruje. Verovatno su graditelji smatrali da će ove reči biti prikladne.
     Osetio je, pre no što je čuo, da je Lusila ušla u prostoriju i da stoji iza njega. Dankan ustade i pričvrsti zatvarače na tunici uzetoj iz nulentropskih spremnika koju je podesio za sebe (ali tek pošto je poskidao sa nje sva harkonenska obeležja!).
     Ne okrenuvši se, on reče: "Šta sad, Lusila?"
     Ona pogladi tkaninu tunike duž njegove leve ruke. "Harkoneni su imali dobar ukus."
     Dankan tiho progovori: "Lusila, ako me ikada više takneš bez mog odobrenja, pokušaću da te ubijem. Pokušaću to svim srcem, pa ćeš ti vrlo verovatno morati da ubiješ mene."
     Ona se povuče.
     Zagledao joj se u oči: "Nisam vam ja nikakav pastuv za veštice!"
     "Zar je to ono što misliš da želimo od tebe?"
     "Niko mi nije rekao šta želite od mene, ali vaši postupci su dovoljno jasni!"
     Stajao je održavajući ravnotežu na stopalima. Ona neprobuđena stvar u njemu komešala se i ubrzavala mu puls.
     Lusila ga je pažljivo posmatrala. Neka je proklet taj Miles Teg! Nije očekivala ovoliki otpor. Nije trebalo sumnjati u Dankanovu iskrenost. Same reči više nisu mogle da posluže. Bio je imun na Glas.
     Istina.
     Preostalo joj je još samo to oružje.
     "Dankane, ja ne znam tačno šta Taraza želi od tebe na Rakisu. Mogu da nagađam, ali ta nagađanja ne moraju biti tačna."
     "Nagađaj, onda."
     "Na Rakisu postoji jedna devojčica, od nekih dvanaest-trinaest godina. Zove se Šeana. Crvi Rakisa je slušaju. Sestrinstvo mora na naki način da za sebe uskladišti taj talenat."
     "Šta bih ja mogao..."
     "Kada bih znala, veruj mi da bih ti to sada rekla."
     U njenom glasu prepoznao je iskrenost koja nije bila izazvana očajanjem.
     "Kakve veze ima s tim tvoj talenat?" upita on.
     "To samo Taraza i njene savetnice znaju."
     "Žele nešto čime će mi vezati ruke, nešto od čega ne mogu da pobegnem!"
     Lusila je i sama već došla do tog zaključka, ali nije očekivala da će ga on tako brzo nazreti. Dankanovo mladalačko lice skrivalo je um koji je delao na načine koje ona još nije dosegnula. Lusiline misli pristizale su jedna drugu.
     "Ko ovlada crvima može obnoviti staru religiju."
     Bio je to Tegov glas koji je dopro sa vrata iza Lusile.
     Nisam ga čula da se približava!
     Ona se okrete. Teg je stajao tamo, a preko leve ruke nemarno je držao jednu od drevnih harkonenskih laserskih pušaka čija je cev bila u nju uperena.
     "Samo želim da se obezbedim da ćeš me saslušati", reče on.
     "Od kada prisluškuješ?"
     Njegov izraz nije se izmenio pod njenim ljutitim pogledom.
     "Od trenutka kada si priznala da ne znaš šta Taraza želi od Dankana", odvrati Teg. "Ne znam ni ja. Ali mogu da izvršim nekoliko mentatskih procena - ništa pouzdano, ali sve su veoma rečite. Upozori me ako grešim."
     "U vezi s čim?"
     On pogleda Dankana. "Jedna od stvari koje su ti bile naložene jeste da ga učiniš neodoljivim za većinu žena."
     Lusila pokuša da sakrije svoju potištenost. Taraza ju je upozorila da to što duže krije od Tega. Uvidela je da to više nije bilo moguće. Teg ju je pročitao koristeći se prokletim sposobnostima koje je u njega usadila njegova prokleta majka!
     "Velika energija je sakupljena i usmerena na Rakis", nastavi Teg. On nepokolebljivo pogleda u Dankana. "Bez obzira na to šta su Tleilaksi pohranili u njemu, on u svojim genima nosi pečat drevnog ljudskog roda. Je li to što je potrebno metresama rasplođavanja?"
     "Prokleti benegeseritski pastuv!" reče Dankan.
     "Šta nameravaš da učiniš s tim oružjem?" upita Lusila.
     Ona pokaza glavom prema drevnoj laserskoj pušci u Tegovim rukama.
     "S ovim? Nisam je čak ni napunio." On spusti lasersku pušku, a potom je odloži u ćošak pored sebe.
     "Milese Teže, bićeš kažnjen!" zaškrguta Lusila.
     "To će morati da pričeka", reče on. "Napolju se gotovo smrklo. Izašao sam pod štitnikom života. Burzmali je bio ovde. Ostavio je znak kojim me obaveštava da je pročitao poruku koju sam urezao u drveće na način kako to čine životinje."
     U Dankanovim očima pojavi se sjaj budnosti.
     "Šta ćeš preduzeti?" upita Lusila.
     "Ostavio sam nove znake, ugovorivši sastanak. A sada svi idemo u biblioteku. Proučićemo karte. Upamtićemo ih. Trebalo bi bar da znamo gde se nalazimo kada dođe do bežanja."
     Ona ga udostoji kratkim klimanjem glave.
     Dankan je samo delićem svesti primetio njen pokret. Um mu je već odlutao napred ka drevnoj opremi u harkonenskoj biblioteci. On je bio taj koji je pokazao i Lusili i Tegu kako pravilno da je koriste, prisetivši se jedne drevne karte Giedi I iz vremena kada ne-kugla još nije bila sagrađena.
     Koristeći u svojstvu vodiča Dankanova sećanja iz vremena pre no što je postao gola i njegovo savremeno poznavanje planete, Teg je pokušao da osavremeni kartu.
     "Šumska stražarska postaja postala je 'Benegeseritska Tvrđava'."
     "Jedan njen deo činio je harkonensku lovačku kućicu", reče Dankan. "Lovili su ljudsku divljač, uzgojenu u uslovima posebno za tu svrhu."
     Do Tegovog vremena nestalo je gradova. Neki su opstali ali su promenili imena. 'Isai', najbliža metropola, nosio je na izvornoj karti naziv 'Baronija'.
     Dankanove oči duboko uroniše u sećanja. "Tamo su me mučili."
     Kada je Teg iscrpeo sve što je znao o planeti, mnogo toga ostalo je kao nepoznato, ali česti su bili i benegeseritski zavojiti simboli koji su obeležavali mesta za koja su Tarazini ljudi rekli Tegu da mu mogu pružiti privremeno utočište.
     Ta mesta je Teg želeo da upamti.
     Kada ih je poveo ka biblioteci, Teg reče: "Uništiću kartu kada je budemo upamtili. Nikada se ne zna ko može pronaći ovo mesto i proučiti je."
     Lusila prođe pored njega. "Ti o tome misli, Milese!" reče.
     Teg viknu za njom, povlačeći se: "Mentat ti kaže da sam učinio ono što se od mene tražilo."
     Ona odgovori, ne osvrnuvši se: "Kako je to logično!"