9.

     Za tehnologije je, kao i za mnoge druge delatnosti, karakteristična težnja ulagača da izbegavaju rizike. Ako je moguće, isključuje se svaka neizvesnost. Glavna ulaganja slede ovo pravilo, s obzirom na ro da su ljudi, uopšte uzevši, skloni predvidljivom. Malo je onih koji shvataju kako razoran može biti takav stav, kako su gruba ograničenja koja se tako postavljaju promenljivosti i time čine čitave populacije kobno ranjivim u odnosu na užasne načine na koje naša vaseljena može da baci kocku.

     'Ocena Iksa', Arhive Bene Geserit

     Onog jutra, posle provere u pustinji, Šeana se probudila u svešteničkom zdanju, otkrivši da joj je krevet okružen ljudima u belim odorama.
     Sveštenici i sveštenici!
     "Probudila se", reče jedan sveštenik.
     Šeanu obuze strah. Prigrabila je pokrivače i prinela ih licu, zureći u ova napeta lica. Da li su naumili da je ponovo ostave samu u pustinji? Spavala je snom iscpljenog u najmekšoj postelji sa najčistijom posteljinom koje je u svojih osam godina videla, ali je znala da sve što sveštenici čine može imati dvostruko značenje. Njima se nije moglo verovati!
     "Jesi li dobro spavala?" upita sveštenica koja je prva progovorila. Bila je to starija, sedokosa žena sa licem uokvirenim belom kapuljačom, ukrašenom purpurnom bojom. Staračke oči bile su vodnjikave, ali oprezne. Bledoplave. Nos joj je ličio na izokrenuti klinac postavljen iznad usta i isturene brade.
     "Hoćeš li da razgovaraš sa nama?" pokušavala je i dalje ova žena. "Ja sam Camnija, tvoja noćna čuvarka. Sećaš li se. Smestila sam te u postelju."
     Barem joj je ton glasa bio umirujući. Šeana se uspravi u sedeći položaj i pažljivije osmotri ove ljude. Bili su uplašeni! Nos pustinjskog deteta mogao je da otkrije znakove feromona. Za Šeanu je to bilo jednostavno, iskreno opažanje: Taj miris je jednak strahu.
     "Mislili ste da ćete me ozlediti", reče ona. "Zbog čega ste to učinili?"
     Ljudi oko nje izmenjaše zabrinute poglede.
     Šeanin strah se rastoči. Naslutila je nov poredak stvari, a jučerašnje iskušenje u pustinji označilo je još veću promenu. Prisetila se kako je pokorna ova starija žena... Canija? Gotovo da je puzila prethodne noći. Vremenom će Šeana spoznati da svaka osoba koja preživi odluku da umre postiže novu emocionalnu ravnotežu. Strah je bio prolazan. Ovo novo stanje bilo je zanimljivo.
     Canijin glas je podrhtavao dok je odgovarala: "Vaistinu, Božje dete, nismo nameravali da te ugrozimo."
     Šeana poravna pokrivače na krilu. "Moje ime je Šeana." Bila je to pustinjska učtivost. Canija se već bila predstavila. "Ko su ovi ostali?"
     "Udaljićemo ih ukoliko ne želiš da oni... Šeana." Canija pokaza rukom na ženu rumenog lica koja je stajala sa leve strane i bila odevena u odoru veoma sličnu njenoj. "Sve osim Alose, naravno. Ona je tvoja dnevna čuvarka."
     Alosa se pokloni u znak predstavljanja.
     Šeana je netremice posmatrala to lice naduveno od vodene masnoće, njegove krupne crte u nimbusu paperjaste plave kose. Skrenuvši naglo pažnju, Šeana potraži pogledom muškarce u ovoj skupini. Promatrali su je sa napetošću otežalih očnih kapaka. Poneki su imali izgled drhtavog podozrenja. Miris straha bio je jak.
     Sveštenici!
     "Udalji ih." Šeana mahnu rukom u pravcu sveštenika. "Oni su haram!" Bila je to teška reč za ološ, najniži od svih izraza za ono što je bilo najveće zlo.
     Sveštenici ustuknuše, preneraženi.
     "Odlazite!" naredi Canija. Nije se moglo pogrešiti u proceni izraza zluradosti na njenom licu. Canija nije bila svrstana u skupinu podlaca. Ali ovi sveštenici jasno su stajali među onima koji su označeni kao haram! Mora da su počinili nešto gnusno kada je Bog poslao jedno dete-sveštenicu da ih kazni. Canija je lako mogla da poveruje u to. Sveštenici su se retko ponašali prema njoj onako kako je zasluživala.
     Povlačeći se unatraške i klanjajući se, sveštenici poput kažnjenih pasa napustiše Šeaninu odaju. Među onima koji su izašli u hodnik bio je i jedan istoričar po imenu Dromind, crnomanjast čovek vazda zaposlenog uma, čije je svojstvo bilo da se ustremljuje na ideje kao kljun ptice strvinara na komadić mesa. Kada su se vrata sobe zatvorila za njima, Dromind objasni svojim preplašenim sadruzima da je ime Šeana savremen oblik drevnog imena Siona.
     "Svi vi znate Sionino mesto u istorijama", reče on. "Služila je u njegovom preobraženju od ljudskog obličja do Podeljenog boga."
     Stiros, zborani stariji sveštenik tamnih usana i bledih, blistavih očiju, pogleda upitno Drominda. "Usmena predanja tvrde da je Siona poslužila kao oruđe u njegovom pretvaranju od Jednog u Mnoštvo. Šeana. Da li misliš..."
     "Ne zaboravimo Hadi-Benotov prevod Bogovih vlastitih svetih reči", upade jedan drugi sveštenik. "Šai-Hulud je mnogo puta spominjao Sionu."
     "Ne uvek sa naklonošću", podseti ih Stiros. "Setite se njenog punog imena: Siona Ibn Fund al-Seiefa Atreid."
     "Atreid", prošapta treći sveštenik.
     "Moramo je pažljivo proučiti", reče Dromind.
     Jedan mladi akolit glasnik hitao je hodnikom prema ovoj skupini i kad stiže do njih stade da razgleda lica sve dok nije ugledao Stirosa. "Stirose", reče glasnik, "morate smesta napustiti hodnik."
     "Zašto?" Bio je to nečiji ogorčen glas, koji je dopro iz gomile odbačenih sveštenika.
     "Treba da se premesti u odaje Visokog sveštenika", objasni glasnik.
     "Po čijoj naredbi?" upita Stiros.
     "Lično je Visoki sveštenik Tuek naložio", reče glasnik. "Slušali su razgovor." Neodređeno je mahnuo rukom u pravcu iz koga je došao.
     Svi iz skupine u hodniku shvatiše. Prostorije su se mogle tako oblikovati da odašilju glasove na druga mesta. Uvek je bilo onih koji su prisluškivali.
     "Šta su čuli?" upita Stiros. Njegov starački glas je lagano podrhtavao.
     "Pitala je da li su njene odaje najbolje. Oni se spremaju da je presele i ne sme se nipošto dogoditi da zatekne nekog od vas ovde."
     "Ali šta treba da radimo?", upita Stiros.
     "Proučimo je", ponovo će Dromind.
     Hodnik je za tili čas bio ispražnjen, i svi se dadoše na proučavanje Šeane. Obrazac koji je ovde nastao ostaviće pečat na živote svih njih tokom narednih godina. Aktivnost koja se razvila oko nje proizvela je promene koje su se osetile i u najudaljenijim krajevima uticaja Podeljenog boga. Dve reči su podstakle tu promenu: "Proučimo je."
     Kako je naivna bila, mislili su sveštenici. Kako neobično naivna. No, umela je da čita i ispoljila je silno zanimanje za svete knjige koje je pronašla u Tuekovoj biblioteci. Sada u njenim vlastitim odajama.
     Sve je bilo u znaku umilostivljenja Šeane, od najvišeg pa do najnižeg. Tuek se preselio u odaje svog glavnog pomoćnika i tako je lančani proces pokrenut naniže. Krojači su već čekali Šeanu i uzeli joj meru. Skrojili su joj najlepše pustinjsko odelo. Dobila je nove odore u zlatnoj i beloj svešteničkoj boji ukrašene purpurom.
     Ljudi su počeli da izbegavaju istoričara-lokutora Drominda. On je opsedao svoje nevoljne sadruge, izlažući im predanje o prvoj Sioni kao da je to nešto značajno govorilo o sadašnjem nosiocu tog drevnog imena.
     "Siona je bila žena svetog Dankana Ajdaha", podsećao je Dromind svakog ko je bio spreman da ga sluša. "Njihovih potomaka ima svuda."
     "Zaista? Oprostite što ne mogu više da vas slušam, ali stvarno imam hitan posao."
     U početku Tuek je bio prilično strpljiv sa Dromindom. Predanje je bilo zanimljivo, a pouke sadržane u njemu očigledne. "Bog nam je poslao novu Sionu", reče Tuek. "Sve bi trebalo da bude jasno."
     Dromind je otišao i vratio se sa novim poslasticama iz prošlosti. "Spisi iz Dar-es-Balata sada otkrivaju jedno novo značenje", obrati se Dromind svom Visokom svešteniku. "Zar ne bi trebalo da izvršimo nove provere i poređenja ovog deteta?"
     Dromind je uhvatio Visokog sveštenika odmah posle doručka. Ostaci Tuekovog obeda još su stajali na stolu za posluživanje na terasi. Kroz otvoren prozor mogli su čuti kretanje gore u Šeaninim odajama.
     Tuek u znak upozorenja stavi kažiprst na usne i prozbori prigušenim glasom. "Svako dete odlazi po svom izboru u pustinju." Otišao je do karte na zidu i uperio prst na oblast jugozapadno od Kina. "To je očito predeo koji je zanima, ili... treba li da kažem, priziva."
     "Rečeno mi je da često koristi rečnike", reče Dromind. "Jamačno da to ne može biti..."
     "Ona nas stavlja na probu", reče Tuek. "Nemoj se zavaravati."
     "Ali gospodaru Tueče, ona postavlja krajnje detinjasta pitanja Caniji i Alosi."
     "Da li ti to dovodiš u pitanje moje procene, Drominde?"
     Dromind sa zakašnjenjem shvati da je prekoračio granice pristojnosti. Zamukao je, ali je izraz njegovog lica govorio da su još mnoge reči ostale potisnute u njemu.
     "Bog nam ju je poslao da iskoreni zlo koje se uvuklo u redove miropomazanih", reče Tuek. "Idi! Pomoli se i upitaj sebe da li se to zlo možda naselilo u tebi."
     Kada je Dromind otišao, Tuek pozva svog vernog pomoćnika. "Gde je sveto dete?"
     "Otišla je u pustinju, gospodaru, da razgovara sa svojim Ocem."
     "Na jugozapad?"
     "Da, gospodaru."
     "Nužno je da se Dromind odvede daleko na istok i ostavi na pesku. Posadite veći broj udarača, kako bi osigurali da se nikad ne vrati."
     "Dromind, gospodaru?"
     "Dromind."
     Čak i pošto je Dromind predat ustima Boga, sveštenici su nastavili da slede njegov prvi nalog. Proučavali su Šeanu.
     Šeana je, takođe, proučavala.
     Postepeno, toliko postepeno da nije mogla da utvrdi prelomnu tačku, ona je sagledala svoju ogromnu moć nad svima koji su je okruživali. U početku, to je bila igra, neprekidan Dan deteta u kome su odrasli skakali da ispune svaki dečji ćef. Pokazalo se da nijedan ćef nije bio odviše težak.
     Ako bi zatražila da joj donesu neko retko voće na trpezu?
     To voće bi joj bilo posluženo u zlatnoj zdeli.
     Ako bi uočila neko dete dole na prepunim ulicama i poželela da joj to dete bude drug u igri?
     To dete bi u najkraćem roku bilo dovedeno u Šeanine odaje u hramu. Kada bi strah i zaprepašćenje minuli, takvo dete bi se ponekad i uključilo u neku igru, koju su sveštenici i sveštenice napeto posmatrali. Bezazleno skakanje po krovu vrta, kikotava šaputanja - sve je bilo predmet dubokih analiza. Za Šeanu je strahopoštovanje te dece bilo teret. Retko je ponovo pozivala isto dete, želeći uvek da sazna nove stvari od novih drugova.
     Sveštenici nisu uspevali da postignu saglasnost u pogledu nevinosti takvih susreta. Šeanini drugovi u igri bili su podvrgavani zastrašujućem ispitivanju sve dok Šeana to nije otkrila i razbesnela se na svoje čuvare.
     Vest o Šeani se neizbežno raširila po čitavom Rakisu i izvan planete. Izveštaji Sestrinstva su se gomilali. Godine su prolazile u svojevrsnom uzvišenom samodržačkom postupku - hranjenju Šeanine radoznalosti. Bila je to radoznalost za koju se činilo da nema granica. Niko među njenim neposrednim starateljima nije gledao na ovo kao na obrazovanje. Šeana je podučavala sveštenike Rakisa, a oni su podučavali nju. Bene Geserit je, međutim, odmah primetio ovaj vid Šeaninog života i pažljivo ga je pratio.
     "U dobrim je rukama. Ostavimo je tamo sve dok ne bude spremna za nas", naredila je Taraza. "Držite odbrambene snage u stalnoj pripravnosti i pobrinite se da redovno dobijam izveštaje."
     Šeana ni u jednoj prilici nije otkrila svoje istinsko poreklo, niti šta je Šejtan učinio njenoj porodici i susedima. Bila je to lična stvar između Šejtana i nje. Svoje ćutanje je smatrala cenom za to što je bila pošteđena.
     Neke stvari su za Šeanu gubile na značaju. Ređe je odlazila na izlete u pustinju. Radoznalost je i dalje postojala, ali je bilo očigledno da se objašnjenje Šejtanovog ponašanja prema njoj nije moglo naći na otvorenom pesku. I premda je znala da se na Rakisu nalaze i ambasade drugih sila, špijuni Bene Geserita među njenim starateljima pobrinuli su se da se kod nje ne probudi preveliko zanimanje za Sestrinstvo. Da bi se sputalo takvo zanimanje davani su umirujući odgovori, odmereni u skladu sa Šeaninim zahtevima.
     Tarazina poruka njenim obaveštajcima na Rakisu bila je neposredna i jasna: "Pokoljenja priprema postala su godine prečišćavanja. Krenućemo jedino u pogodnom trenutku. Nema više nikakve sumnje da je to dete ono pravo."