19.

     Neki nikad ne učestvuju. Život im se, jednostavno, događa. Oni su osuđeni tek na nešto više od tupog održanja života i sa srdžbom ili nasiljem odbijaju sve stvari koje bi mogle da ih izvuku iz ozlojeđenošću ispunjenih iluzija o bezbednosti.

     Alma Mavis Taraza

     Tamo-amo, tamo-amo. Odrade je po vasceli dan hodala tamo-amo premeštajući se od jednog komeja do drugog, tragajući za nečim. Bila je neodlučna i nespokojna. Najpre bi posmatrala Skitala, potom mladog Tega tamo napolju sa Dankanom i Murbelom, i najzad bi usledilo dugotrajno zurenje kroz prozor dok je razmišljala o Burzmalijevom poslednjem izveštaju sa Lampadasa.
     Koliko je još vremena moralo da protekne pre no što pokušaju da vaspostave bašareva sećanja? Da li će se vaspostavljeni gola pokoravati?
     Zbog čega se rabin više uopšte ne javlja? Da li treba da započne sa Extremis Progresiva, deljenjem među svojima u što većem opsegu? To bi imalo razorne posledice na moral.
     Zapisi su se projektovali na njenom stolu dok su pomoćnice i savetnice ulazile i izlazile. Nužna uznemiravanja. Potpiši ovo. Odobri ono. Smanji sledovanje melanža za ovu skupinu.
     Belonda je bila prisutna. Sedela je za stolom. Prestala je da zapitkuje šta to Odrade traži i naprosto ju je fiksirala onim netremičnim pogledom. Nemilosrdno.
     Raspravljale su o tome da li bi neka nova populacija peščanog crva u Raštrkavanju mogla da vaskrsne Tiraninov poguban uticaj. Onaj beskrajni san inkarniran u svakom vaskrslom crvu i dalje je brinuo Bel. No, već sami brojevi populacije kazivali su da je Tiraninova vlast nad njihovim sudbinama prošlost.
     Tamalane je svratila nešto ranije da zatraži neke zapise od Belonde. Okrepljena novim materijalima u arhivi, Belonda se upustila u kritičku analizu izmeštanja populacija Sestrinstva i iscrpljivanja sredstava.
     Odrade je piljila kroz prozor dok se napolju spuštao suton. Tama je osvajala korak po korak, senčeći gotovo neprimetno okolinu. Tek kada je pao potpuni mrak postala je svesna svetala kuća na plantažama. Znala je da su ta svetla upaljena mnogo ranije, ali je ipak imala osećaj kao da je baš dolazak noći stvorio ta svetla. Neka su se povremeno gasila, kako su se već ljudi kretali u svojim staništima. Nema ljudi, nema svetla. Ne trošiti energiju.
     Žmirkanje svetala za trenutak zadrža njenu pažnju. Varijacija na jedno staro pitanje o drvetu oborenom u šumi: da li je bilo zvuka, ako ga niko nije čuo? Odrade je pripadala onima koji su zagovarali da su vibracije postojale bez obzira na to što ih nikakav senzor nije zabeležio.
     Da li neki tajni senzori prate naše Raštrkavanje? Koje nove talente i izume koriste prve Raštrkane?
     Belonda je dovoljno dugo podnosila tišinu: "Dar, šalješ signale zabrinutosti kroz Kapitol."
     Odrade prihvati ovo bez komentara.
     "Šta god da činiš tumači se kao neodlučnost..." Kako je tužno Bel zvučala. "Važne skupine raspravljaju da li te treba smeniti. Proktorke glasaju."
     "Samo proktorke?"
     "Dar, da li si stvarno onog dana mahnula Praski i rekla joj da je dobro biti živ?"
     "Jesam."
     "Šta ti je to značilo?"
     "Novu procenu. Još nema nikakvih vesti od Dortujle?"
     "Danas si to pitala barem desetak puta!" Belonda pokaza na radni sto. "Stalno se vraćaš na Burzmalijev poslednji izveštaj sa Lampadasa. Jesmo li nešto previdele?"
     "Zbog čega se naši neprijatelji čvrsto drže Gamua? Reci mi, mentate."
     "Nemam dovoljno podataka o tome - što ti je dobro poznato!"
     "Burzmali nije bio mentat, ali njegova slika događaja ima snagu verodostojnosti. Pa on je, najposle, rekoh sebi, bio bašarov omiljen učenik. Razumljivo je što je Burzmali ispoljavao kvalitete svog učitelja."
     "Na sunce s tim, Dar. Šta vidiš u Burzmalijevom izveštaju?"
     "On ispunjava praznine u našoj predstavi. Ne potpuno, ali... Uznemirujuće je kako se stalno vraća na Gamu. Mnoge ekonomske snage imaju moćne veze tamo. Zašto naši neprijatelji nisu presekli te niti?"
     "Očito zbog toga što su i sami u tom istom sistemu."
     "A šta ako bismo pripremili totalni napad na Gamu?"
     "Niko ne želi da se bavi biznisom u okolnostima nasilja. Je l' to hoćeš da kažeš?"
     "Delimično."
     "Većina grupacija iz tog ekonomskog sistema verovatno bi želela da se premesti odande na neku drugu planetu, sa nekim drugim podređenim stanovništvom."
     "Zbog čega?"
     "Zato što u tom slučaju mogu da predviđaju sa više pouzdanosti. Oni bi, naravno, pojačali i svoju odbranu."
     "Što se, pak, tiče saveznika čije postojanje tamo naslućujemo - Bel, sigurna sam da će Uvažene Naložnice udvostručiti napore da ih otkriju i unište."
     "Dabome."
     Belondin škrt odgovor usmeri Odradine misli izvan prostorije. Uzdigla je pogled ka udaljenim planinama sa snežnom kapom koje su se caklile u svetlosti zvezda. Da li su napadači mogli da dođu iz tog pravca?
     Tegobnost te misli mogla je da ošamuti neki slabiji intelekt, no Odradi nije bilo potrebno molepstvije protiv straha da bi ostala bistre glave. Raspolagala je jednostavnijom formulom.
     Suoči se sa svojim strahovima i oni će ti se popeti na grbaču.
     Njen stav bio je jasan: najstrašnije stvari u vaseljeni izrodio je ljudski um. Noćna mora (beli konj istrebljenja Bene Geserita) sadržavala je kako mitske tako i stvarnosne oblike. Lovac sa sekirom mogao je udariti po umu kao i po telu. No, od strahova u svesti nisi mogla pobeći.
     Onda se suoči sa njima!
     Šta joj se suprotstavljalo u ovoj tami? Ne onaj bezlični progonitelj sa sekirom, ne pad u nepoznatu provaliju (obe stvari bile su vidljive zahvaljujući njenom deliću talenta) već veoma opipljive Uvažene Naložnice i oni koji su ih podržavali, pa ma ko to bio.
     A ja se ne usuđujem da upotrebim čak ni svoju malu sposobnost predviđanja koja bi nas vodila. U stanju sam da zaključam našu budućnost u nepromenjiv oblik. Muad'Dib i njegov sin Tiranin učinili su to i Tiranin je proveo tri i po hiljade godina izvlačeći nas iz toga.
     Neka pokretna svetla na srednjem rastojanju privukoše njenu pažnju. To su bili baštovani koji su radili do kasno u noć, obrezujući voćnjake kao da će to dostojanstveno drveće trajati doveka. Od ventilatora je dopirao miris dima vatri u kojima su baštovani spaljivali ostatke obrezivanja. Baštovani Bene Geserita bili su veoma pažljivi u pogledu takvih pojedinosti. Nikada nisu ostavljali unaokolo ulomke mrtvog drveta koji bi mogli da privuku parazite, čiji bi sledeći korak bio prelazak na živo drvo. Čistoća i urednost. Planski. Održavanje sopstvenih navika. Ovaj trenutak je deo večnosti.
     Nikada ne ostavljati unaokolo ulomke mrtvog drveta?
     Da li je Gamu bio mrtvo drvo?
     "Šta ima u tom voćnjaku što te tako opčinjava?" Belonda je želela baš sve da zna.
     Odrade joj odgovori ne okrenuvši se: "Smiruje me."
     Pre samo dve večeri otišla je da prošeta tamo. Vreme je bilo hladno i oštro, a izmaglica tik uz tlo. Lišće joj je šuštalo pod nogama. Osećao se blagi miris komposta tamo gde je retka kiša doprla do toplijih nižih mesta. Taj miris vlage bio je naročito privlačan. Život u svom uobičajenom vrenju čak i na toj ravni. Goletne grane oštro su se isticale naspram zvezdane svetlosti. Tužno u poređenju sa prolećem ili dobom žetve, ali lepo u svom toku. Život je još jedanput čekao na zov za akcijom.
     "Zar nisi zabrinuta zbog proktorki?" upita Belonda.
     "Kako će glasati, Bel?"
     "Krajnje je neizvesno."
     "Da li će ih ostale slediti?"
     "Širi se zabrinutost zbog tvojih odluka. Posledice."
     Bel je bila veoma dobra u tome - veliki broj podataka u malo reči. Većina odluka Bene Geserita prolazila je kroz trostruki lavirint: delotvornost, posledice i (najznačajnije) ko može da sprovede naređenje. Sa velikom brižljivošću odmeravala su se dela i ličnosti, vrlo precizno se razrađivala svaka sitnica. Ovo je imalo močan uticaj na delotvornost, a ona je, za uzvrat, rukovodilo posledicama. Valjana časna majka mogla je da pređe put kroz lavirinte donošenja odluke u roku od nekoliko sekundi. U Centrali bi tada živnulo. Oči bi svetlele. Krenuo bi glas: "Ona dela bez oklevanja." To je doprinosilo pouzdanju među akolitkama i ostalim učenicama. Časne majke (a posebno proktorke) čekale su takav trenutak da procene posledice.
     Odrade se obrati svom odrazu u prozoru i Belondi istovremeno: "Čak i Vrhovna majka mora ponekad sporije da dela."
     "Šta te je to toliko ophrvalo?
     "Da li ti to zagovaraš brzopletost, Bel?"
     Belonda se trže unatrag u svojoj psu-naslonjači, kao da ju je Odrade gurnula.
     "Krajnje je teško biti strpljiv u ova vremena", nastavi Odrade. "Određivanje pravog trenutka utiče na moje izbore."
     "Šta nameravaš sa našim novim Tegom? To je pitanje na koje moraš da odgovoriš."
     "Ako se naši neprijatelji sklone sa Gamua, Bel, gde bi mogli da odu?"
     "Ti bi ih napala tamo?"
     "Malo bih ih džarnula."
     Belonda primeti blagim glasom: "Veoma je opasno raspaljivati tu vatru."
     "Potreban nam je još jedan ulog za pregovore."
     "Uvažene Naložnice ne pregovaraju!"
     "Mislim da su njihovi saveznici skloni tome. Da li bi se preselila - recimo... na Raskršće?"
     "Šta je to tako zanimljivo u vezi sa Raskršćem?"
     "Tamo su koncentrisane snage Uvaženih Naložnica. A naš voljeni bašar u svom divnom mentatskom umu poseduje upravo sećanje - dosije tog mesta."
     "Ohhh." Beše to više uzdah no reč.
     U tom trenutku uđe Tamalane tražeći da joj se posveti pažnja tako što je ćutke stajala sve dok je Odrade i Bel ne pogledaše. "Proktorke su podržale Vrhovnu majku." Tamalane uzdiže svoj kandžasti prst. "S jednim glasom više!"
     Odrade odahnu. "Reci mi, Tam, kako je glasala proktorka koju sam pozdravila u hodniku?"
     "Glasala je za tebe."
     Odrade uputi Belondi uzdržan osmeh. "Pošalji špijune i agente, Bel. Moramo da navedemo progoniteljke da se sastanu sa nama na Raskršću."
     Bel će do jutra prozreti moj plan.
     Kada su Belonda i Tamalane otišle mrmljajuči nešto između sebe glasovima koji su odavali zabrinutost, Odrade iziđe u kratak hodnik koji je vodio do njenih odaja. U hodniku su patrolirale uobičajene akolitke i službenice časne majke. Nekoliko akolitki joj se osmehnu. To znači da je vest o glasanju proktorki stigla do njih. Prebrodile smo još jednu krizu. Odrade prođe kroz svoju dnevnu sobu do spavaonice gde se potpuno odevena opruži po remenom krevetu. Jedna sjajna kugla kupala je prostoriju bledožutom svetlošću. Pogled joj skrenu sa karte pustinje na Van Gogovu sliku u njenom zaštitnom ramu i tapiserije na zidu u podnožju kreveta.
     Kordevilske kolibe.
     Bolja karta od ove koja je označavala rast pustinje, pade joj na pamet. Podseti me, Vinsente, odakle ja to dolazim i šta još mogu da uradim.
     Ovaj dan zaista ju je iscrpio. Probila je granice umora i dospela u stanje u kome joj se um vrteo u uskim krugovima.
     Odgovornosti!
     One su je skoljavale, a znala je da su najneprijatniji vidovi njene ličnosti dolazili do izražaja upravo kada je bila pritisnuta dužnostima. Bila je primorana da troši energiju samo da bi sačuvala izgled spokojnog držanja. Bel je videla to u njoj! Izluđujuće. Sestrinstvo iskidano na svakom koraku, učinjeno beznadežno nedejstvenim.
     Sklopila je oči i pokušala da dočara sliku zapovednice Uvaženih Naložnica kojoj bi se obratila. Stara... ogrezla u moći. Mišićava. Snažna, sa onom njihovom zaslepljujućom brzinom. U svesti joj se pomoli predstava jednog tela bez lica.
     Ćutke uobličivši reči, Odrade oslovi Uvaženu Naložnicu bez lica.
     "Teško nam je da vam dopustimo da činite greške. Učiteljima to uvek teško pada. Da, mi sebe smatramo učiteljicama. Ne podučavamo toliko pojedince koliko vrste. Obezbeđujemo pouke za sve. Ako u nama vidite Tiranina, u pravu ste."
     Slika u njenoj svesti nije davala glasa od sebe.
     Kako su učitelji mogli da podučavaju kada nisu smeli da pomole glave iz svog skrovišta? Burzmali je bio mrtav, a mladi gola Teg neizvesnih sposobnosti. Odrade je osećala kako se nevidljivi pritisak usredsređuje na Kapitol. Nije nikakvo čudo što su proktorke glasale. Paukova mreža opkoljavala je Sestrinstvo. Njene niti su ih čvrsto stezale. A negde na toj mreži čučala je ona zapovednica Uvaženih Naložnica bez lica.
     Kraljica paukova.
     Prisustvo joj se osećalo kroz akcije njenih pristalica. Čim bi nit njene mreže-klopke zadhtala napadači bi jurnuli na ulovljene žrtve sa bezumnom jarošću ne mareći koliko je poginulih na njihovoj strani, niti koliko će drugih iskasapiti.
     Neko je zapovedao poterom: kraljica paukova.
     Da li je ona duševno zdrava, prema našim merilima? U kakve sam užasne opasnosti poslala Dortujlu?
     Uvažene Naložnice su daleko prevazišle svaku megalomaniju. U poređenju sa njima Tiranin je delovao kao smešni gusar. Leto II je barem znao ono što su Bene Geserit znale: kako da se održava ravnoteža na oštrici mača, sa svešću da ćete biti smrtonosno posečeni ako skliznete iz tog položaja. Cena koja se plaća za uzurpiranje tolike vlasti. Uvažene Naložnice zanemarivale su tu neizbežnu sudbinu, koseći i sekući oko sebe poput kakvog džina u nastupu užasne histerije.
     Zbog toga što smo ostavile našeg bašara na Dini da žrtvuje sebe i svoje nejake snage u samoubilačkoj odbrani? Nije se znalo koliko je Uvaženih Naložnica on ubio. A Burzmali, prilikom propasti Lampadasa: progoniteljke su, izvesno, osetile težinu njegove ruke. Da ne pominjemo muškarce koje je obučio Ajdaho i koje smo razaslale na sve strane da bi širili tehniku seksualnog porobljavanja i među muškarcima.
     Da li je to bilo dovoljno da se izazove toliki bes? Moguće. Šta je sa pričama sa Gamua? Da li je Teg ispoljio neki novi talenat koji je užasnuo Uvažene Naložnice?
     Ako vaspostavimo sećanje našeg bašara moraćemo da ga pažljivo držimo na oku.
     Da li bi ga ne-brod zaustavio?
     Šta je, zapravo, Uvažene Naložnice podsticalo na takvu nasrtljivost? Želele su krv. Takvim ljudima nikada nije valjalo donositi loše vesti. Nije čudo što su se njihove pristalice ponašale mahnito. Moćna osoba je u strahu mogla da ubije donosioca loših vesti. Ne donositi loše vesti. Bolje je poginuti u bici.
     Ljudi kraljice paukova premašivali su svaku bezobzirnost. Daleko je premašivali. Niste ih mogli osuđivati. Bilo je to isto kao kada biste prekorevali kravu što pase zelenu travu. Krava bi se opravdala gledajući vas upitno svojim mesečarskim očima: "Nije li to ono što treba da radim?"
     Zbog čega ih dražimo kada znamo moguće posledice? Mi nismo slične ljudima koji štapom udaraju po okruglom sivom predmetu da bi na kraju otkrili da je taj predmet stršljenovo gnezdo. Mi znamo po čemu udaramo. Taraza je napravila plan koji niko od nas nije doveo u sumnju.
     Sestrinstvo je bilo suočeno sa neprijateljem čije je hotimično delanje bilo svedeno na histerično nasilje. "Pobesnićemo!"
     A šta bi se desilo ako bi Uvažene Naložnice doživele bolan poraz? U šta bi se njihova histerija preobratila?
     Plašim se toga.
     Da li je Sestrinstvo imalo smelosti da potpiri tu vatru?
     Moramo!
     Kraljica paukova udvostručiće svoje napore da pronade Kapitol. Nasilje će se pojačati do ravni još veće žestine. Šta onda? Da li će Uvažene Naložnice okriviti sve i svakog za šurovanje sa Bene Geseritom? Da li se moglo dogoditi da se okrenu protiv onih koji ih podržavaju? Da li su snovale da ostanu same u vaseljeni lišenoj bilo kakvih drugih živih bića? Verovatno da im to, ipak, nikad nije palo na pamet.
     Kako izgledaš kraljice paukova? Na koji način razmišljaš?
     Murbela im je rekla da nije poznavala svoju vrhovnu zapovednicu, čak ni podzapovednice svog Hornu reda. No, Murabela je pružila uverljive opise odaja podzapovednica. Pune podataka. Šta jedna osoba smatra svojim domom? S kim održava bliske veze i deli male životne homilije?
     Većina nas odabira društvo i okolinu odražavajući sebe.
     Murbela je posvedočila: "Jedna od njenih sluškinja odvela me je u privatne prostorije. Pravila se pri tom važna, dajući mi do znanja kako ima pristupa u to svetilište. Javni deo je bio čist i uredan, ali je zato u ličnim odajama vladao rusvaj - odeća ostavljena tamo gde je bačena, ćupovi sa balsamom otvoreni, kreveti nenamešteni; skorela hrana u zdelama na podu. Upitala sam je zbog čega nisu raščistili taj metež. Odgovorila je da to nije njen posao. Ona koja je čistila mogla je da dođe tamo tek pred mrak.
     Tajne vulgarnosti.
     Neko je morao imati mnogo pameti kada je mogao sebi dopustiti takvo ponašanje.
     Odrade naglo otvori oči. Usredsredi se ponovo na Van Gogove slike. Moj izbor. Ona je izazivala napetost na dugom rasponu istorije čovečanstva, ono što Drugim sećanjima nije uspevalo. Poslao si mi poruku, Vinsente. I zbog tebe, neću sebi odrezati uvo... ili poslati uzaludne ljubavne poruke onima koji ne mare za njih. To je najmanje čime mogu da ti odam počast.
     Spavaonica je odisala poznatim mirisom ljutkaste oporosti karanfila. Odradin omiljeni cvetni parfem. Posluga se brinula da stalno bude prisutan, kao kakva mirisna pozadina.
     Još jednom je sklopila oči i misli joj se vratiše kraljici paukova. Odrade je naslućivala da ova svojevrsna vežba otvara jednu drugu dimenziju te žene bez lica.
     Murbela je govorila da je bilo dovoljno da jedna zapovednica Uvaženih Naložnica samo izda naređenje, i ma šta da je poželela moralo je smesta da se stvori ispred nje.
     "Ma šta?"
     Murbela je opisala poznate prohteve: izrazito izvitopereni seksualni partneri, prejedanje slatkim mesom, emocionalne orgije podstaknute izvođenjem scena izuzetnog nasilja.
     "Uvek teže krajnostima."
     Izveštaji špijuna i agenata potvrđivali su Murbeline prikaze, u kojima je bila prisutna i izvesna doza zadivljenosti.
     "Svi kažu da one imaju prava da vladaju."
     Te žene su se razvile iz autokratske birokratije.
     U prilog ovoj pretpostavci išli su brojni dokazi. Murbela je pripovedala o predavanjima iz istorije koja su svedočila da su prve Uvažene Naložnice preduzele istraživanja u cilju postizanja seksualne dominacije nad svojim stanovništvom 'kada su porezi postali previše tegobni za njihove podanike'.
     Pravo da vladaju?
     Odrade nije imala utisak da su te žene za sebe zahtevale takvo pravo. Ne. One su uzimale zdravo za gotovo da se njihova ispravnost nikada ne sme dovoditi u pitanje. Nikada! Nijedna odluka nije bila pogrešna. Bez obzira na posledice. To se nikad nije dogodilo.
     Odrade se uspravi u sedeći položaj na krevetu, svesna da je stekla uvid za kojim je tragala.
     Greške se nikada ne dogadaju.
     To je zahtevalo veliku vreću, prepunu nesvesnog ponašanja. Veoma sićušna količina svesti je u tom slučaju virila u ispreturanu vaseljenu koju su same stvarale.
     Ohhh. Divno!
     Odrade pozva svoju noćnu čuvarku, akolitku prvog stepena i zatraži melanž čaj sa jednim opasnim stimulativnim sredstvom koje je moglo da odloži želju njenog tela za snom. Ali uz odgovarajuću cenu.
     Akolitka je oklevala pre no što ju je poslušala. Ubrzo se, međutim, vrati sa čajnikom koji se pušio na malom poslužavniku. Odrade je odavno otkrila da melanžijski čaj spravljen sa izuzetno hladnom kapitolskom vodom poseduje miris koji ima uticaj na njenu psihu. Gorko stimulativno sredstvo lišavalo ga je tog osvežavajućeg mirisa i mučilo njenu svest. Glasine će krenuti od onih koje su je sada promatrale. Brige, brige, brige. Da li će se proktorke odlučiti za još jedno glasanje?
     Polako je srkutala, dajući vremena stimulativnom sredstvu da deluje. Osuđenica odbija poslednju večeru. Skuvaće ćaj. Najposle je odložila čajnik i zatražila toplu odeću. "Idem da se prošetam po voćnjaku." Noćna čuvarka ništa ne reče. Svi su znali da ona često odlazi tamo u šetnju, čak i noću.
     Kroz nekoliko minuta već se nalazila na uzanoj, živicom oivičenoj stazi koja je vodila ka njenom omiljenom voćnjaku. Put joj je pokazivala minijaturna sjajna kugla pričvršćena kratkim gajtanom za rame. Omanje krdo crnih krava Sestrinstva priđe živici pored Odrade, posmatrajući je kako prolazi. Prešla je pogledom preko vlažnih vimena, udahnula bogat miris lucerke u pari njihovog daha i zastala za trenutak. Krave su nanjušile feromone koji su im poručivali da je prihvate. Zatim su se vratile ispaši - stočnoj hrani koju su čobani zgrnuli pokraj živice.
     Okrenuvši leđa krdu Odrade se zagleda preko pašnjaka u goletno drveće. Njena minijaturna sjajna kugla bacala je krug žute svetlosti koja je naglašavala sveprisutnost zime.
     Malo je njih shvatalo zbog čega ju je ovo mesto toliko privlačilo. Nije bilo dovoljno reči da je ona ovde uspevala da ublaži svoje tegobne misli. Čak i zimi, kada joj je mraz prštao pod nogama, ovaj voćnjak bio je zatišje između oluja. Ona utrnu minijaturnu sjajnu kuglu i prepusti nogama da slede poznat put kroz tamu. S vremena na vreme podizala je pogled ka zvezdanoj svetlosti ispresecanoj goletnim granama. Oluje. Naslućivala je približavanje jedne koju nikakav meteorolog nije mogao da prognozira. Oluje rađaju oluje. Bes rađa bes. Osveta rađa osvetu. Ratovi rađaju ratove.
     Stari bašar je bio majstor u razbijanju tih krugova. Da li je njegov gola zadržao tu nadarenost?
     Kako je to opasna igra!
     Odrade ponovo potraži pogledom ono krdo, tamnu masu pokreta i pare prožetu zvezdanom svetlošću. Krave su se okupile u krdo da bi se bolje zagrejale i ona ču onaj poznati zvuk mrvljenja svojstven žvakanju preživara.
     Moram na jug u pustinju. A tamo, oči u oči sa Šeanom. Napredovanje peščanih pastrmki. Zbog čega nema nijednog peščanog crva?
     Glasno se obratila krdu zbijenom pokraj živice: "Jedite svoju travu. To je ono što treba da činite."
     Ako je koji duho-branitelj slučajno čuo ovu opasku, imaće ozbiljnih teškoća da je objasni.
     Ja sam noćas do kraja prozrela dušu naših neprijatelja. I sažaljevam ih.