EPILOG

     Nema oporog zadaha pogrebne destilerije za Muad'Diba.
     Niti zvona, ni svetog obreda koji oslobađa um
     Od pohlepnih senki
     On je ludi svetac,
     Zlatni stranac koji će zauvek živeti
     Na rubu razuma.
     Uklonite stražu i on je tu!
     Njegov grimizni mir i vladarsko bledilo
     Banuli su u našu vaseljenu na tkanju proročanstva
     Sve do domašaja jednog utihlog pogleda
     Iz čekinjastih zvezdanih džungli;
     Tajanstveno, pogubno proročanstvo bez očiju,
     Lahor proricanja, čiji glas nikada ne zamire!
     Šai-Hulud očekuje ga na žalu
     Kojim se parovi šetaju i zaljubljeno posmatraju
     U divnoj dosadi ljubavi.
     On korača kroz dugačku pećinu vremena,
     Razbacujući ludosti iz svoga sna.

     'Golina Himna'