9.

     I dođe dan kada se Arakis našao u središtu vaseljene, dok se ona okretala oko njega.

     Iz 'Arakiskog buđenja', princeze Irulan

     "Pogledaj", prošapta Stilgar.
     Pol je ležao opružen pokraj njega, u procepu, visoko na ivici Zaštitnog Zida, sa okom na kolektoru slobodnjačkog teleskopa.
     Uljano sočivo bilo je fokusirano na laki svemirski transporter koji se isticao prema svetlosti zore, dole u bazenu. Visoka istočna strana broda već se presijavala na svetlosti sunca, dok je ostatak još bio prekriven senkom i prošaran prozorčićima kroz koje se nazirala žuta svetlost sjajnih kugli, upaljenih preko noći. Sa druge strane broda ležao je grad Araken, hladan i obasjan svetlošću severnog sunca.
     Stilgarovo čuđenje nije izazvao toliko transporter, znao je Pol, koliko čitava konstrukcija čiji je brod bio samo središnji deo. Jedna metalna montažna građevina, visoka nekoliko spratova, prostirala se u krugu prečnika hiljadu metara oko osnove transportera - šator sačinjen od preklopnih metalnih listova - privremeno boravište pet legija Sardaukara i njegovog carskog visočanstva, Cara Padišaha Šadama IV.
     Šćućuren levo od Pola, Gurni Halek reče: "Izbrojao sam devet nivoa. Biće da ima popriličan broj Sardaukara unutra."
     "Pet legija", reče Pol.
     "Razdanjuje se", reče Stilgar. "Ne dopada nam se da se pokazuješ Muad'Dibe. Vratimo se među stene."
     "Ovde sam savršeno bezbedan", odvrati Pol.
     "Na brodu se nalaze projektilna oružja", reče Gurni.
     "Ubeđeni su da imamo štitnike", reče Pol. "Ne bi straćili hitac na tri neidentifikovane prilike, čak i kada bi nas videli."
     Pol pomeri teleskop da bi osmotrio suprotni zid bazena; ugledao je tamo mrljama prošarane grebene - kundake pušaka koji su obeležavali grobove mnogih ljudi iz trupa njegovog oca. Polu se za trenutak javi neodoljiv utisak da seni tih ljudi gledaju dole prema ravnici. Bilo je neke pravde u svemu ovome.
     Tvrđave i gradovi Harkonena duž Zaštitnog Zida pali su u ruke Slobodnjaka ili su bili odsečeni od matice poput grana otrgnutih sa biljke i ostavljenih da se sasuše. Samo su bazen i grad još pripadali neprijatelju.
     "Mogli bi da pokušaju prepad topterima", bio je uporan Stilgar. "Ako nas vide."
     "Neka", odvrati Pol. "Tako ćemo imati priliku da uništimo više toptera... a znamo da se približava oluja."
     On upravi teleskop prema suprotnoj strani arakenskog kosmodroma gde su stajale Harkonenove fregate. Ispod njih, na jarbolu pobodenom u tle, lagano se vijorio steg kompanije CHOAM. Mora da je Esnaf bio zahvaćen očajanjem kad je dozvolio ovim dvema grupama da se spuste, dok su sve ostale zadržane u rezervi. Esnaf se ponašao poput čoveka koji nožnim prstima dodiruje pesak da bi osetio njegovu temperaturu pre nego što podigne šator.
     "Treba li još nešto da se pogleda ovde?" upita Gurni. "Moramo da se sklonimo. Stiže oluja."
     Pol ponovo pogleda džinovski čardak. "Doveli su čak i svoje žene, lakeje i sluge", reče on. "Ah, moj dragi Care, previše si samopouzdan."
     "Neko dolazi tajnim prolazom", reče Stilgar. "Mora da se to vraćaju Oteim i Korba."
     "Dobro, Stile", reče Pol. "Vratimo se."
     Ali, pre nego što je krenuo, on baci poslednji pogled kroz teleskop, osmotrivši ravnicu gde su se nalazili visoki brodovi, blistavi metalni čardak, utihli grad, fregate Harkonenovih najamnika. Zatim skliznu natrag niz stenovitu padinu. Jedan stražar Fedajkin zamenio ga je kod teleskopa.
     Pol se obre u malom udubljenju na površini Zaštitnog Zida. Imalo je u prečniku oko trideset metara i bilo je duboko tri metra: prirodna formacija u stenovitom bloku koju su Slobodnjaci sakrili ispod prividnog kamuflažnog prekrivača.
     Komunikacioni uređaji bili su raspoređeni oko jedne rupe na desnom zidu. Fedajkinski stražari, raštrkani po celom udubljenju, čekali su Muad'Dibovu komandu za napad.
     Dva čoveka iziđoše iz rupe pored uređaja za komuniciranje i počeše da razgovaraju sa stražarima.
     Pol pogleda Stilgara i pokaza glavom na ovu dvojicu: "Neka ti podnesu izveštaj, Stile."
     Stilgar pođe da izvrši naređenje.
     Pol čučnu leđima oslonjen o stenu i pomisli na dugo spuštanje koje ih čeka kroz uzani tunel iskopan ljudskom rukom do dna bazena.
     Stilgar priđe Polu.
     "Šta je to bilo toliko važno, te nisu mogli da pošalju sielaga sa porukom?" upita Pol.
     "Štede ptice za bitku", reče Stilgar. Bacio je pogled na komunikacione uređaje, a onda ga ponovo vratio prema Polu. "Čak i sa veoma uskim snopom emitovanja nije dobro upotrebljavati te stvari, Muad'Dibe. Uvek mogu da otkriju odašiljač."
     "Uskoro će biti i suviše zauzeti da bi tražili mene", reče Pol. "Kakav su ti izveštaj podnela ona dvojica?"
     "Naši dragi Sardaukari oslobođeni su blizu Starog Procepa, dole kod ruba, i sada se vraćaju svom gospodaru. Raketni bacači i drugo projektilno oružje nalaze se na mestu. Ljudi su raspoređeni kao što si ti naredio. Sve je rutinski izvedeno."
     Pol pređe pogledom preko plitkog udubljenja posmatrajući svoje ljude, pri filtriranoj svetlosti koja je dolazila kroz prekrivač za kamuflažu. Činilo mu se da vreme puzi poput insekta koji mili preko otvorenog kamenjara.
     "Naši Sardaukari moraće da prevale izvestan put pešice pre nego što dođu u priliku da upute signal transporteru trupa", reče Pol. "Da li su pod prismotrom?"
     "Pod prismotrom su", uzvrati Stilgar.
     Pored Pola, Gurni Halek pročisti grlo: "Kako bi bilo da potražimo neko bezbedno mesto?"
     "Ne postoji takvo mesto", reče Pol. "Da li su izveštaji o vremenskim uslovima i dalje povoljni?"
     "Oluja stiže", reče Stilgar. "To je Velika Baba svih nepogoda. Zar je ne osećaš, Muad'Dibe?"
     "Ima nečeg u vazduhu", složi se Pol. "Ali, više mi se dopada pouzdanost meteorološkog izveštaja na osnovu zabadanja stuba u pesak."
     "Oluja će biti ovde kroz jedan sat", potvrdi Stilgar. On pokaza glavom prema procepu odakle su se videli Carev čardak i Harkonenove fregate. "To znaju i oni dole. Na nebu nema nijednog toptera. Sve je pokriveno i vezano. Dobili su izveštaj o vremenskim prilikama od svojih prijatelja iz svemira."
     "Da li je bilo novih izviđačkih letova?" upita Pol.
     "Ništa posle noćašnjeg spuštanja", reče Stilgar. "Znaju da smo ovde. Verujem da sada čekaju da izaberu pravi trenutak."
     "Mi smo ti koji ćemo ga izabrati", odvrati Pol.
     Gurni pogleda uvis i zabrunda. "Ako nam oni dozvole."
     "Ta flota će ostati u svemiru", reče Pol.
     Gurni odmahnu glavom.
     "Nemaju drugog izbora", reče Pol. "Mi možemo da uništimo začin. Esnaf se ne sme usuditi da to rizikuje."
     "Očajnici su najopasniji", reče Gurni.
     "Zar i mi nismo očajnici?" upita Stilgar.
     Gurni ga popreko pogleda.
     "Ti nisi živeo sa snom Slobodnjaka", upozori ga Pol. "Stil misli na svu onu vodu koju uzalud utrošimo na mito, na godine čekanja, pre nego što Arakis bude procvetao. Nije..."
     "Grrr!" zareža Gurni.
     "Zašto je tako natmuren?" upita Stilgar.
     "Uvek je natmuren pred bitku", objasni Pol. "To je jedini vid dobrog raspoloženja koje Gurni sebi dopušta."
     Vučji osmeh lagano se razli na Gurnijevom licu, a zubi mu se zabeleše iznad prekrivke za bradu pustinjskog odela. "Uvek me obuzme tmurno raspoloženje kada pomislim koliko ćemo jadnih harkonenskih duša poslati na onaj svet bez oproštaja grehova."
     Stilgar se zakikota. "Govori kao Fedajkin."
     "Gurni je rođen za komandose smrti", reče Pol, pomislivši pri tom: Neka im pažnja bude zaokupljena ovim ćaskanjima pre nego što kucne čas da odmerimo snage sa onima dole u ravnici.
     Bacio je još jedan pogled na procep u kamenom zidu, a zatim ga ponovo vrati na Gurnija primetivši da se lice trubadura-ratnika ponovo smrklo.
     "Briga satire snagu", promrmlja Pol. "Sam si mi to rekao jednom prilikom, Gurni."
     "Moj Vojvodo", reče Gurni. "Najviše me brine atomsko oružje. Ako ga upotrebiš za probijanje rupe u Zaštitnom Zidu..."
     "Oni gore neće upotrebiti atomsko oružje protiv nas", reče Pol. "Neće se usuditi... zbog istog onog razloga zbog kog ne smeju da rizikuju da mi uništimo izvor začina."
     "Ali, zabrana..."
     "Zabrana!" odbrusi Pol. "Strah, a ne zabrana, sprečava Velike Kuće da se međusobno napadnu atomskim oružjem. Slovo Velikog Dogovora je u tom smislu sasvim jasno: 'Upotreba atomskog oružja protiv ljudskih bića biće kažnjena uništenjem planete.' Mi se spremamo da razorimo Zaštitni Zid, a ne ljudska bića."
     "Razlika je neznatna", reče Gurni.
     "Ali one cepidlake gore biće zadovoljne bilo kakvom razlikom", odvrati Pol. "Ne govorimo više o tome."
     On se okrenu poželevši da stvarno oseća samopouzdanje koje je upravo ispoljio. Dodade: "A ljudi iz grada?" upita on. "Da li su već na svojim mestima?"
     "Da", promrmlja Stilgar.
     Pol ga pogleda: "Šta te muči?"
     "Nikada nisam imao puno poverenje u ljude iz grada", reče Stilgar.
     "I ja sam nekada bio jedan od ljudi iz grada."
     Stilgar se ukruti, a lice mu se zatamni od priliva krvi. "Muad'Dib zna da ja nisam imao nameru da..."
     "Znam šta si hteo da kažeš, Stile", prekide ga Pol. "Ali vrednost čoveka ne određuje se prema tome šta ti misliš o njemu, već prema onome šta on stvarno čini. Ljudi iz grada imaju u sebi slobodnjačke krvi. Samo još nisu naučili kako da raskinu svoje lance. Na nama je da ih tome naučimo."
     Stilgar klimnu glavom i reče žalosnim glasom: "Život nas je naučio da tako mislimo, Muad'Dibe. Mi smo na Pogrebnoj Ravnici naučili da preziremo ljude iz grada."
     Pol pogleda Gurnija i vide da ovaj pažljivo posmatra Stilgara. "Kaži nam, Gurni, zašto su Sardaukari gradski živalj isterali iz njihovih kuća."
     "Stari trik, moj Vojvodo. Mislili su da nas preplave izbeglicama."
     "Poslednje gerile vođene su tako davno, da su naučnici potpuno zaboravili kako da se bore protiv njih", reče Pol. "Sardaukari su nam zapravo išli naruku. Uzeli su jedan broj žena iz grada da bi se zabavili, a svoje stegove su ukrasili glavama ljudi koji su im se suprotstavili. Tako su izazvali žestoku mržnju među narodom, koji bi inače predstojeću bitku smatrao samo velikom nezgodom... odnosno mogućnošću da se jedna garnitura vladara zameni drugom. Sardaukari su nam tako obezbedili nove borce, Stilgare."
     "Ljudi iz grada sa nestrpljenjem očekuju borbu", priznade Stilgar.
     "Mržnja im je čista i sveža", reče Pol.
     "Zbog toga ćemo ih koristiti kao udarne trupe."
     "Doći će do strašnog pokolja među njima", reče Gurni.
     Stilgar klimnu glavom.
     "Rečeno im je kakvi su izgledi", reče Pol. "Znaju da svaki Sardaukar koga ubiju znači jednog neprijatelja manje za nas. Shvatate, gospodo, imaju za šta da umru. Otrkrili su da su oni narod, bude se."
     Čovek za teleskopom prigušeno uzviknu. Pol priđe procepu u steni i upita: "Šta se događa?"
     "Veliki metež, Muad'Dibe", prošaputa osmatrač. "U čudovišnom metalnom šatoru. Jedno površinsko vozilo stiglo je sa Zapadnog Ivičnog Zida poput sokola koji se sjurio u lastavičje gnezdo."
     "Naši zarobljenici Sardaukari su stigli", reče Pol.
     "Podigli su štitnik oko celog kosmodroma", reče osmatrač. "Vidim kako treperi vazduh sve do najudaljenijih skladišta začina."
     "Sada znaju protiv koga se bore", reče Gurni. "Neka Harkonenove zveri drhte i crknu od muke što je jedan Atreid još živ!"
     Pol se ponovo obrati Fedajkinu za teleskopom: "Obrati pažnju na jarbol na vrhu Carevog broda. Ako se pojavi moj steg..."
     "Nemoguće!" reče Gurni.
     Pol vide kako se Stilgar zbunjeno namrgodio i dodade: "Ako Car uvaži moje pravo, staviće mi to do znanja tako što će istaći zastavu Atreida. U tom slučaju postupamo prema planu broj dva: napašćemo samo Harkonene. Sardaukari će ostati po strani i prepustiće nama da međusobno sredimo račune."
     "Nemam iskustva u tim svemirskim rabotama", reče Stilgar. "Čuo sam o tome, ali mi se čini neverovatnim da..."
     "Nije potrebno iskustvo da bi se znalo šta će oni učiniti", prekide ga Gurni.
     "Ističu novu zastavu na najvišem brodu", objavi osmatrač. "Zastava je žuta sa crnim i crvenim krugom u središtu."
     "Lukav potez", reče Pol. "To je zastava CHOAM kompanije."
     "Zastava je ista kao i na drugim brodovima", dodade Fedajkin.
     "Ne razumem", prozbori Stilgar.
     "Stvarno lukav potez", reče Gurni. "Da je istakao zastavu Atreida, morao bi pri tom da prizna i sve ono što ona podrazumeva. Previše je posmatrača okolo. Mogao je da podigne zastavu Harkonena na svoj jarbol, što bi predstavljalo jasan znak. Ali ne... on ističe barjak CHOAM-a. Time stavlja do znanja onima gore" - Gurni pokaza prema svemiru - "gde je dobit. Kaže im da ne mari da li je ovde neki Atreid ili nije."
     "Koliko je još vremena preostalo dok oluja ne stigne do Zaštitnog Zida?" upita Pol.
     Stilgar se okrete i posavetova se sa jednim od Fedajkina u udubljenju. Zatim se ponovo okrenu prema Polu i reče: "Stići će veoma brzo, Muad'Dibe. Brže nego što očekujemo. Posredi je pra-pra-baba oluje... možda i snažnija nego što si želeo."
     "To je moja oluja", reče Pol i opazi izraz nemog poštovanja na licima Fedajkina koji su ga čuli. "Čak i ako prodrma čitavu planetu, to ne bi bilo snažnije od onoga što sam želeo. Da li će svom snagom udariti o Zaštitni Zid?"
     "Ne baš najjačom, ali praktično neće biti razlike", reče Stilgar.
     Jedan kurir iziđe iz tunela koji je vodio u bazen i reče: "Sardaukarske i harkonenske patrole se povlače, Muad'Dibe."
     "Misle da će oluja naneti premnogo peska u bazen i tako onemogućiti vidljivost", reče Stilgar. "Uvereni su da će to i nama smetati."
     "Reci našim tobdžijama da dobro nanišane pre nego što nevreme zamrači nebo", naredi Pol. "Moraju da pogode vrhove svih brodova dole čim oluja bude onesposobila štitnike."
     On priđe zidu udubljenja, podiže jedan kraj pokrivača za kamuflažu i pogleda u nebo. Već je video pesak nošen vetrom kako se uvija obrazujući dugačke konjske repove naspram sve tamnijeg neba. Pol vrati pokrivač na mesto i reče: "Neka naši ljudi počnu da silaze, Stile."
     "Ti ne ideš sa nama?" upita ga Stilgar.
     "Sačekaću malo sa Fedajkinima", reče Pol.
     Stilgar sleže ramenima prema Gurniju u znak razumevanja, krenu prema otvoru u steni i nestade u senci.
     "Gurni", reče Pol. "Poveriću tebi dugme za dizanje u vazduh Zaštitnog Zida. Hoćeš li ga pritisnuti?"
     "Hoću."
     Pol pozva pokretom ruke jednog narednika Fedajkina i reče mu: "Oteime, počni da povlačiš patrole iz zone eksplozije. Moraju da se udalje pre nego što udari oluja."
     Čovek se nakloni i krenu za Stilgarom.
     Gurni se primače procepu u steni i obrati se čoveku za teleskopom: "Osmatraj pažljivo južni zid. Ostaće potpuno nebranjen dok ga ne budemo digli u vazduh."
     "Pošalji jednog sielaga sa vremenskim signalom", naredi Pol.
     "Nekoliko površinskih vozila kreće se prema južnom zidu", reče čovek za teleskopom. "Ispaljuju probne hice iz projektilnog oružja. Naši koriste telesne štitnike kao što ste naredili. Vozila se zaustavljaju..."
     U iznenadnoj tišini Pol začu vragove vetra kako počinju igru nad njima: olujni front. Pesak poče da prodire u udubljenje kroz otvore na prekrivaču za kamuflažu. Iznenadni nalet vetra otrže tkaninu i odnese je.
     Pol naredi Fedajkinima da se sklone i priđe ljudima kod odašiljača koji su se nalazili kod otvora tunela. Gurni ga je sledio. Pol se naže nad signalizatore. Jedan od njih reče: "Pra-pra-prababa oluje, Muad'Dibe."
     Pol baci pogled na sve mračnije nebo i reče: "Gurni, povuci osmatrače sa južnog zida." Morao je dva puta da ponovi naređenje kako bi nadjačao sve snažnije urlanje oluje.
     Gurni krenu da posluša.
     Pol pričvrsti filter za lice i pritegnu kapuljaču pustinjskog odela.
     Gurni se vrati.
     Pol ga dodirnu po ramenu pokazujući mu dugme za aktiviranje eksploziva u otvoru tunela, iza signalizatora. Gurni uđe u tunel, stavi ruku na dugme i pogleda Pola.
     "Još nema poruke", reče signalizator pokraj Pola. "Čuje se samo pucketanje."
     Pol klimnu glavom ne skidajući pogled sa brojčanika merača standardnog vremena ispod signalizatora. Zatim ponovo pogleda Gurnija, podiže ruku, pa opet usredsredi pažnju na brojčanik... kazaljka vremena pravila je poslednji krug. "Sada!" uzviknu Pol i spusti ruku.
     Gurni pritisnu dugme.
     Učinilo se da je protekla čitava sekunda pre nego što je tle počelo da se trese i podrhtava. Grmljavina eksplozije stopi se sa rikom oluje.
     Osmatrač Fedajkin pojavi se pored Pola sa teleskopom pod miškom "Zaštitni Zid je probijen, Muad'Dibe!" povika on. "Oluja je stigla do njih, a naše tobžije su već otvorile vatru!"
     Pol pomisli kako oluja briše bazenom, a peščani zid, prepun elektriciteta, potire sve štitničke barijere u neprijateljskom logoru.
     "Oluja", povika neko. "Moramo da se sklonimo, Muad'Dibe."
     Pol se trže iz razmišljanja, osetivši kako ga peščane iglice bockaju po izloženim obrazima. Kocka je bačena! pomisli. Prebaci ruku preko ramena signalizatora i reče mu: "Ostavi aparate! Imamo druge u tunelu." On oseti kako ga vetar poduhvata. Fedajkini se zbiše sa svih strana da bi ga zaštitili. Zatim svi pohrliše u tunel; unutra ih dočeka mukla tišina. Zaokretoše za ugao i nađoše se u maloj prostoriji osvetljenoj sjajnim kuglama; novi tunel se nastavljao sa druge strane.
     Jedan signalizator je sedeo tu za aparatom.
     "Ima mnogo pucketanja i krčanja", reče čovek. Peščani vrtlog ispuni vazduh oko njih.
     "Zatvorite tunel!" uzviknu Pol. Iznenadna tišina stavi mu do znanja da je naređenje izvršeno. "Da li je put u bazen još otvoren?" upita Pol.
     Jedan Fedajkin ode da proveri; ubrzo se vrati i reče: "Eksplozija je izazvala mali odron stena, ali inženjeri kažu da je put i dalje otvoren. Upravo ga raščišćavaju laserima."
     "Reci im da koriste ruke", uzviknu Pol. "Tamo ima još uključenih štitnika."
     "Vodi se računa o tome, Muad'Dibe", reče čovek, ali ipak požuri da prenese naređenje.
     Spolja nagrnuše signalizatori noseći sa sobom opremu.
     "Kazao sam tim ljudima da ostave opremu, Muad'Dibe", reče ljutito jedan Fedajkin.
     "Ljudi su sada važniji od opreme", reče Pol. "Uskoro ćemo imati više opreme nego što nam je potrebno, ali nam ona uopšte neće biti potrebna."
     Gurni Halek priđe i reče: "Čuo sam da je put otvoren. Ovde smo sasvim blizu površine, gospodaru, ukoliko Harkoneni pokušaju da uzvrate na naš napad..."
     "Nisu u prilici da uzvrate", reče Pol. "Upravo su ustanovili da više nemaju štitnike i da ne mogu da napuste Arakis."
     "Novo komandno mesto je spremno, gospodaru", reče Gurni.
     "Još im nisam potreban na komandnom mestu", odvrati Pol. "Plan se savršeno odvija i bez mog prisustva. Moramo sačekati da..."
     "Stiže poruka, Muad'Dibe", prekide ga signalizator za komunikacionom opremom. Čovek zatrese glavom i pritisnu slušalice na uši. "Jako krči!" Zatim poče da piše u beležnicu pred sobom, nastavljajući da trese glavom, prekidajući, pišući... prekidajući.
     Pol priđe signalizatoru. Fedajkini se razmakoše praveći mu mesto. Pol se nadvi nad operatorom i pročita napisano:
     "Prepad... Sieč Tabr... zarobljenici... Alija (prazno) porodice (prazno) su mrtve... oni (prazno) sina Muad'Diba."
     Operator ponovo zatrese glavom.
     Pol podiže pogled, Gurni ga je posmatrao.
     "Poruka nije potpuna", reče on. "Krčanje. Ne možete shvatiti kako..."
     "Sin mi je mrtav", reče Pol, znajući da je to što je kazao istina. "Sin mi je mrtav... a Alija zarobljena... kao talac." Obuzela ga je neka ispraznost; imao je utisak da je ljuštura bez osećanja. Sve čega bi se latio predstavljalo je smrt i tugu. Ličilo je na neku bolest koja se mogla proširiti na celu vaseljenu.
     Osetio je staračku mudrost, nataložena iskustva iz bezbroj mogućih života. Kao da se neko zakikotao u njemu, protrljavši ruke.
     I on pomisli: Kako svet malo zna o prirodi prave okrutnosti!